Ni, niti, ukoliko

 Niti je simetričan veznik, tako da ne dolazi sam, nego uvijek udvoje. Niti pijem niti pušim. :)

 Ali nitko ni u nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom nije mogao niti otvoriti knjige niti je čitati (Otk 5,3).

 Kod nabrajanja je tako i s ni. Nisu krivi ni bećar ni bećarac. :)

 Međutim, ni nekad dođe sam, na primjer: Nije mi to ni rekla!

Ispred njih se ne piše zarez (ni ispred i, pa, te).

Neki kažu da se ukoliko ne može zamijeniti s ako, jer je također simetričan veznik i ide uz utoliko. Ukoliko mnogo radiš, utoliko ćeš i mnogo naučiti.

E sad, za razliku od gore navedenog pravila u vezi ukoliko na HJP se nalazi, po meni, razumnije pravilo.   

ukolìkō

Definicija

1. u poredbenim rečenicama, u korelaciji s prilogom utoliko kazuje da je ono što se iznosi glavnom rečenicom razmjerno onome što je rečeno zavisnom [ukoliko više uči, utoliko manje zna]

2. u pogodbenim rečenicama u zn. ako [ukoliko budem mogao, doći ću]

Znači ponekad ćemo ako zamijeniti s ukoliko.

Rodu o jeziku (1)

Kada se god dotaknete neke  prijeporne riječi u hrvatskom jeziku i krenete to malo dublje istraživati, otkrijete da barem dva velika hrvatska jezikoslovca, a možda i njih dvanaest, o tome imaju sasvim drugačije mišljenje. Jedni kažu da neku riječ treba ovako pisati, drugi da je treba pisati onako, a treći kategorički tvrde da ta riječ uopće ne postoji u hrvatskom standardu!

Kada vam asistentica sveučilišnog profesora na Filozofskom fakultetu kaže da odmah poslije treba reći nakon, a poslije koristiti za nešto što ide puno poslije, te navede da je to "zato što nam to nekako tako zvuči, jel'da?" (studenti klimaju glavom), onda pomislite da tu nitko nije normalan. Zaključujete da su neki lektori sasvim subjektivni u radu i da uživaju u mlaćenju prazne slame.

Kada vam uvažen akademik kaže da se trebati ne smije gotovo NIKADA koristiti, iako vas u tome nikada nitko na fakultetu, u školi i u životu nije ispravio, onda se pitate o čemu se tu radi. Ukoliko je nešto toliko skriveno i gotovo nikome jasno, može li to biti pravilo kojega ću se ja uporno držati? Mislim da ne. Moje je mišljenje da je jezik živ i da se ponaša nepredvidivo. Nešto u njemu zaživi, a nešto ne.

Na fakultetu nam je predavala i jedna profesorica Australka. Pričali smo o engleskom jeziku i ona je rekla poznatu istinu o tome koliko je engleski s vremenom uzimao od drugih jezika. Također je rekla da se neki jezik ne smije bojati drugih jezika, i da je put opstanka upravo sposobnost prihvaćanja i prilagodbe. Zbog toga engleski ima barem dvadeset riječi za naše dvije divno i krasno. Meni je to zauvijek ostalo kao moćan argument.

Ukratko, moje je mišljenje da naše izražavanje, a prema tome i prevođenje, treba biti raznoliko. Ukoliko je riječ koju koristimo dio našega leksika i ukoliko se ponaša sukladno pravilima našega jezika, smijemo je koristiti. Dakako, elegancija i umjerenost u svemu! :)

Fore u futuru

"Specifična futuru prvom jest morfološka promjena koja nastaje u inverziji pomoćnog glagola i infinitiva pa glagoli čiji infinitiv završava s -ti gube dio infinitivnog nastavka:

lice jednina množina
1. radit ću radit ćemo
2. radit ćeš radit ćete
3. radit će radit će
Iako se zadržava u pisanju, krnji se infinitivni nastavak -t ne izgovara. Glagoli čiji infinitivi završavaju na -ći ne prolaze kroz istu promjenu:

lice jednina množina
1. peći ću peći ćemo
2. peći ćeš peći ćete
3. peći će peći će
Promjena se ne događa budući da je teško izgovoriti dva slova "ć" zaredom pa tako slovo "i" ostaje među njima." (Futur prvi, Wikipedia)

Dakle, ne smijemo reći: Odgovarati ću kemiju sutra, nego Odgovarat ću kemiju sutra. Međutim, nećemo napisati Reć ću ti poslije, nego Reći ću ti poslije.

Samo kratko o velikom i malom slovu vezano uz narode

Iz pravopisa:
"Malim se početnim slovom pišu:
odnosni pridjevi na -ski/-ški/-čki izvedeni od osobnih i zemljopisnih imena:
danteovski, elizabetinski, kamijevski, krležijanski, matoševski, šekspirovski
južnoamerički, lički, osječki, sjevernoamerički, slavonskobrodski, španjolski, zagrebački."

Dakle, kada pišemo o pripadnicima nekoga naroda, moramo pisati veliko slovo: Egipćani, Izraelci, Hrvati, Židovi (isto tako Europljani, Skandinavci, Amerikanci itd.), Međutim, kada pišemo o nečemu što se odnosi na te narode, pišemo to malim početnim slovom: egipatski,izraelski, hrvatski, židovski (europski, skandinavski, američki).

"Malim se početnim slovom pišu:
nazivi službenih dužnosti: dekanica, dogradonačelnica, emir, gradonačelnik, kralj, kraljica, ministar, papa, predsjednik, predsjednica, premijer, pročelnik, ravnatelj, rektor, šah, šeik, voditeljica službe, županica."

Therefore, iako se na engleskom faraon i kralj pišu velikim slovom (Pharoah and King), mi takve titule pišemo malim.

Ovo je samo mali dio pravila o velikom i malom početnom slovu. Više ovdje i ovdje.

Budući, budući da, s obzirom, obzirom

Budući i budući da nemaju isto značenje.
Budući znači onaj koji dolazi u budućnosti, idući, naredni. 
Budući da znači zato, jer, zato što, zbog toga što, s obzirom na to da.
Dakle, kada prevodimo since, prevest ćemo budući da. Nećemo koristiti pošto, jer je to vremenski veznik (Pošto sam ručao, otišao sam na put).

Kad spominjem s obzirom na, važno je sjetiti se da ne smijemo pisati obzirom na. Također, kada pišemo bez obzira na to što ne smijemo to skratiti na bez obzira što.

Prevodite li, npr., with regard to color, osim s obzirom na boju, možete reći u odnosu na boju; što se tiče boje.

Dobro objašnjenje nalazi se ovdje. :)

Hrvatski jezični portal

Kada prevodim ili ispravljam neki prijevod uvijek mi je na računalu otvorena kartica Hrvatskog jezičnog portala. To je mjesto neizmjerno korisno!

Koristim ga na više načina. Jedan od njih je očigledan, a to je da provjerim postoji li neka riječ u hrvatskom standardnom jeziku.

Također, u prevođenju teoloških knjiga često nailazimo na riječi koje po prvi put čujemo, pa smo ih prisiljeni "izmišljati" (što je nekad sasvim opravdano). Tada je dobro provjeriti postoji li neka slična riječ koja je već dio našega standarda. Pada mi na pamet riječ chiasm koju smo prvi put susreli prevodeći Geseniusa. Ona je nekako prirodno vukla na kijazam. Pregledom te riječi na HJP vidjela sam da ne postoji. Međutim, budući da se ch u nekim jezicima čita h, upisala sam hijazam i vidjela da je to to što tražimo.

HJP je izrazito važan i u traženju sinonima. Na engleskom imamo mnoge rječnike sinonima, ali kod nas toga baš i nema. Zato otvorim riječ na hrvatskom, a u opisu se često nude i druge riječi kojima se to može izraziti.

Ponekad, kada je riječ na engleskom slična hrvatskoj i vuče da je tako prevedem (npr. servility - servilnost) obavezno to potražim na HJP jer se nekad radi o false friends (riječima koje zvuče slično, ali nemaju isto značenje na engleskom i hrvatskom, npr. service - servis (za nešto)). Servilnost ima potpuno drugačije značenje od onoga koje mi je trebalo u tekstu, pa sam odustala od toga prijevoda.

Dakako, na HJP možemo pogledati i deklinacije i konjugacije riječi (pod Izvedenice), tako da ne bismo slučajno napisali nešto kakvo je htjeo i vidjeo, ali i neke manje jasne stvari kao što je genitiv množine nekih riječi. U svakom slučaju, ako nam je nešto imalo sumnjivo, dobro je to provjeriti. 

Fora je i etimologija riječi, za one koje to zanima ;)

Ako ne zvuči dobro, vjerojatno nije dobro

Ovo je savjet koji sam davno dobila od kolegice iz Zagreba, koja je bila toliko dobra i ljubazna da je pročitavši moj prijevod sastavila za mene mali popis stvari na koje moram obratiti pažnju, želim li se baviti prevođenjem.

Dakle, ne zvuči li dobro, vjerojatno nije dobro.
Primjer: orchestral hall orkestralni auditorij

Orchestral hall prevesti kao orkestralni auditorij definitivno ne zvuči dobro. Nekad se bojimo ići "predaleko" i oduzeti nešto od autorovih riječi, ali u ovakvim trenucima trebamo biti hrabri i uvjereni da se to mora prevesti onako kako bismo mi to rekli. Dakle, to bi bilo dobro prevesti kao koncertna dvorana (Vatroslav Lisinski:))

Ovo je samo mali primjer, ali može nas ohrabriti da razmislimo bismo li mi neki izraz ikada tako rekli te da se usudimo razmišljati izvan krutih okvira.