Stih 10 podsjeća Izrael kako je Bog na njih gledao. Stih kaže da ih je vidio kao grožđe u pustoši ili pustinji. Vjerojatno ne biste pronašli grožđe u jalovoj pustinji, ali ako biste našli, to bi bio veoma radostan događaj. Prvi plod na stablu smokve smatrao se nečim vrlo poželjnim i tako je Bog gledao svoj narod. On je uživao i radovao se u njima. Ipak, ljudi su se okretali od njega. Htjeli su štovati Baala, što je bila religija puna štovanja kulta plodnosti.
Ovi stihovi se nalaze usred poglavlja koje govori o tome kako je Izrael odbacio Boga. To je tako sladak podsjetnik na ljubav Boga koji nas traži, koji nas voli i koji ide za nama. Njegova ljubav prema nama je toliko velika da uvijek želi da mu se vratimo. Čak i kad sagriješimo protiv njega, on nas želi vratiti. Naš grijeh može biti velik, ali Njegova je milost veća.
Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost.
Rimljanima 5:20
Nema komentara:
Objavi komentar