Ovo poglavlje pokazuje nam grijeh izraelskoga naroda. Izrael ovdje vidimo kao nevjernu suprugu. Često se dogodi da čitajući takve stihove počnemo s prezirom gledati na Izrael i mislimo se, evo ih opet, opet su okrenuli leđa Bogu. Međutim, kada to učinimo, zanemarujemo sve one dane i, možda, mjesece, godine - kad smo mi sami bili neposlušni Bogu ili kad smo mu okrenuli leđa. Mislim da nam fokus ne smije biti na tome. Trinaesti nas stih podsjeća da On želi otkupiti Izrael. Usred svega toga grijeha, Bog se nikad ne mijenja. On čeka s postojanom ljubavlju da otkupi ljude koje voli.
Na početku ovog proučavanja, naučili smo puno o Njegovoj vjernoj, saveznoj i postojanoj ljubavi - i On se nije promijenio. Unatoč Njegovoj divnoj ljubavi, ljudi su pobjegli od Njega. Ipak, On čeka raširenih ruku, spreman da otkupi, spreman da vrati djecu koju voli. Nikad nismo pobjegli toliko daleko da on ne čezne da mu se vratimo. On strpljivo čeka da se vratimo. Njegova ljubav i dobrota prema nama trebaju nas dovesti do pokajanja (Rimljanima 2:4). Njegova ljubav nikad neće iznevjeriti i nastoji nas vratiti bez obzira na to koliko smo daleko odlutali.
Nema komentara:
Objavi komentar