Vječna je njegova ljubav

Iscijelit ću ih od njihova otpada,
od svega ću ih srca ljubiti;
jer gnjev se moj odvratio od njih.


Bit ću kao rosa Izraelu;
kao ljiljan on će cvasti,pustit će korijen poput jablana,
nadaleko pružat će izdanke.
Ljepota će mu biti kao u masline,
miris poput libanonskog.


Opet će u mojoj sjeni boraviti,
uzgajat će svoju pšenicu,
vinograde gajit’
što će steći ime vina helbonskog.

Efrajime, što ti imaš još s kumirima?
Ja sam ga uslišao i pogledao.
Ja sam poput zelena čempresa:
po meni si rodan plodovima.

Tko je mudar neka shvati ovo,
i čovjek razuman neka spozna!
Jer pravi su putovi Jahvini:
pravednici hode po njima,
grešnici na njima posrću.

Hošea 14:5-10

On nas prima i On će nas obnoviti. On čeka da pozove kući sve koji lutaju, da iscijeli slomljene i da obnovi sinove i kćeri razmetne. Unatoč svemu što je narod učinio da odbaci Gospoda i okrene se od Njega, u svojoj postojanoj ljubavi On je čekao da ih vrati k sebi. Bez obzira na to koliko su daleko pobjegli ili koliko su ga odbacili, On se nije okrenuo od Njih. Stajao je spreman da ih spasi i spreman da ih otkupi i obnovi. Cijela Hošeina knjiga divan je podsjetnik Božje ljubavi prema Izraelu i Njegove ljubavi prema nama. To je ljubav koju nikada nismo zaslužili, ali kojom nas je On obasuo. Ta je ljubav neobjašnjiva.

Njegova je ljubav toliko veća od našega grijeha. Bez obzira na to gdje smo u životu, On nas moli da se okrenemo, da se vratimo Gospodinu. Poziva nas natrag k sebi, da boravimo u Njegovoj sjeni (Psalam 91:1). On obećava da će nas iscijeliti i obnoviti. 

Njegovo je srce prema nama dobro.
Njegovome milosrđu nema kraja.
Njegova postojana ljubav nikad ne prestaje.

Postojana ljubav Jahvina nije nestala

milosrđe njegovo nije presušilo.

Oni se obnavljaju svako jutro:

tvoja je vjernost velika.

Tužaljke 3:22-23

On će primiti

Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome,
jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo.
Uzmite sa sobom riječi
i Jahvi se vratite.
Recite mu: »Skini s nas bezakonje
i dobrohotno primi
da ti prinesemo plod svojih usana.

Hošea 14:2-3

Dok ulazimo u posljednje poglavlje knjige proroka Hošee, opet vidimo poziv na povratak i uvjerenje da će nas Bog primiti. Nakon svega što je Izrael učinio, Gospodin ih je mogao odbaciti i okrenuti im leđa. Nakon što smo i sami vidjeli sve što su ljudi radili, mislim da ne bismo mogli okriviti Boga da je to učinio. Ali to nije On. Naprotiv, On čeka ruku širom raširenih da ih primi. Traži njihova srca, a ne samo vanjsko pristajanje. Kao što je David napisao u Psalmima, Njega više zanimaju njihova srca nego sve žrtve koje bi mu mogli prinijeti (Psalam 51:16-17).

Bog ne želi samo da kažemo prave stvari, ono što mislimo da "treba" reći ili da činimo što kršćani "trebaju" činiti. On želi da mu služimo iz prelijevanja našega srca koje ga voli; iz prelijevanja te čaše ljubavi prema Njemu koja je u nama. Kada vidimo tko je On, naša mu se srca dive i vole ga zbog svega što je učinio za nas. 

U Njemu, siroče nalazi milosrđe. 
U Njemu, umorni nalaze odmor.
U Njemu, slomljeni nalaze obnovu.
U Njemu, nalazimo postojanu ljubav.

Jer kako je nebo visoko nad zemljom
postojana ljubav (dobrota) je njegova s onima koji ga se boje.
Psalam 103:11

Zato što voli

Hošea 13:5-16

Hošea govori u stihovima 5-6 o nečemu što je toliko relevantno nama danas. Možda nam je lako distancirati se od ljudi u biblijskim pripovijestima, ali kad se sjetimo da su to samo ljudi koji su imali iste borbe i probleme kao i mi, možemo vidjeti koliko smo im nalik. Gospod podsjeća narod u stihovima 5 i 6 da je bio s njima u pustinji i tijekom sušnih razdoblja u njihovu životu.

Ponekad nam je lako okrenuti se Gospodu kad nam je teško. Što se dogodilo s narodom? Pa, kad su jednom postali napredniji i dosegnuli malo bolji standard, zaboravili su na Gospodina. Nisu bili zahvalni za sve što je On učinio. To nas potiče da Njega tražimo i kada nam je teško i kad imamo puno toga na čemu možemo biti zahvalni! Mi volimo zato što je On nas volio i naša ljubav ne smije ovisiti o našim okolnostima. Njegova postojana, nepromjenjiva ljubav nam je primjer kako bismo mi njega trebali voljeti.

1. Ivanova 4:19

Vječna ljubav

Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao,
jer bijaše on prvak u Izraelu,
al’ ogriješi se Baalom i poginu.


I sad još griješe oni
od srebra praveć’ sebi kipove,
kumire po svojoj mašti;
svi su oni djelo rukotvorca!
Tima – vele – žrtvujte,
ljudi neka cjelivaju teoce!


Zato, bit će oni kao oblak jutarnji,
kao rosa koje brzo nestaje,
kao pljeva raznesena s gumna,
kao dim što kroz otvor izlazi.

A ja sam Jahve,
Bog tvoj sve od zemlje egipatske:
drugog Boga osim mene ne ljubi!
Osim mene nema spasitelja.

Hošea 13:1-4

Hošea podsjeća narod na to da lako izgube fokus i gube pažnju. Sve oko njih odvraća im pozornost od Gospoda. Poznaju jedinoga pravog Boga, a ipak ih tako često zavode lažni bogovi naroda koji ih okružuju. Okreću se Gospodu kad misle da može nešto učiniti za njih, ali onda opet žele raditi stvari po svome i neovisno od njega. Lako je zgroziti se nad njihovom sklonošću da štuju idole i okreću se lažnim bogovima. 

Međutim, istina je da mi radimo to isto. Idol je sve što uzvisujemo u svome životu iznad Boga. Možda to ne radimo s kipovima, ali to često radimo s ljudima, hobijima, poslom ili čak svojim vremenom. Mislimo da smo prezauzeti u životu da bismo posvetili vrijeme Gospodinu i na taj način zapravo radimo idole od nas samih. Ali...  postoji velika nada. Naš Bog nas voli vječnom ljubavlju i želi da mu se vratimo.

U četvrtom stihu podsjeća njih, i nas, da je On naš Bog, da nas je On nosio kroz život i da će uvijek biti vjeran. On nas voli i zove nas da mu se vratimo, da ga tražimo i da ga volimo kako On voli nas.

Ponovljeni zakon 7:9

On preklinje svoj narod

Hošea 12:2-15

Nije li čudesno da bi Bog cijeloga svemira htio i preklinjao svoj narod da mu se vrati, da se pokaje za svoje grijehe? U ovom poglavlju, vidimo kako Gospod podsjeća narod na to odakle su došli i na njihovu povijest. Bog nas često podsjeća na to da nam je bio vjeran u prošlosti u želji da nas ohrabri da se pouzdamo u Njega. Kada se sjetimo da je bio vjeran u svakome trenutku našega života, dobivamo pouzdanje da mu povjerimo našu sadašnjost i našu budućnost. U sedmom stihu vidimo još jedan poziv da se vratimo Gospodu. Poziv da čekamo na Njega, da tražimo Njegovo lice, da čuvamo ljubav i pravdu. 

Poziva nas da se vratimo, ali nudi svoju pomoć. Ne zahtijeva nešto od nas da bi nas onda prepustio nama samima. Nudi nam svoju pomoć. Nudi nam sebe samoga! On je s nama. Uvijek je spreman pomoći svojoj djeci da mu se vrate. Njegovo milosrđe nikad ne prestaje!

Psalam 107:1

On je strpljiv

Hošea 11:9-12

U ovim stihovima možemo vidjeti Božju strpljivost. Unatoč tome što su se ljudi bunili i zanemarivali Gospoda, On kaže da je njegovo suosjećanje sve veće i nježnije prema njima. Kaže da neće iskaliti svoju ljutnju na njih. Koliko se puta u svojoj povijesti narod žalio umjesto da zahvaljuje Gospodu i vidi njegovu ljubav i milosrđe prema njima! Gotovo da možemo čuti zvuk slamanja Božjega srca u stihovima 8 i 9 dok preklinje svoj narod i podsjeća ih na svoju ljubav i milosrđe. Božja nas dobrota vodi k pokajanju (Rimljanima 2:4).

Kada vidimo njegovu nježnu ljubav prema nama, kako da se ne okrenemo prema njemu? Kad vidimo njegovu strpljivost, kako da mu se ne divimo? Kad vidimo njegovu postojanu, saveznu ljubav, kako da mu se ne vratimo? Njegovo je srce prema nama dobro i puno ljubavi – poziva nas, gdje god da se nalazimo, da se vratimo onome koji voli naše duše.

Psalam 86:5

On strpljivo čeka

Hošea 11:1-8

Ovi stihovi promišljaju o tome kako je Bog postupao prema Izraelu u prošlosti. Dobro je za nas da se sjećamo svega što je Bog učinio za nas u prošlosti i razmišljamo o Njegovoj milosti i izbavljenju. Hošea govori o Bogu Izraela kao o privrženom Ocu. On govori o Božjoj ljubavi prema narodu i o tome kako su oni otišli od njega. Volio ih je i tražio. Iscijelio ih je i poučio. Lako je zapitati se zašto ih Bog jednostavno nije prisilio da mu se pokore. Umjesto toga, on strpljivo čeka dok ga oni odbacuju.

Njegova ljubav prema Izraelu i prema nama toliko je velika da on želi istinsku ljubav i radosno pokoravanje svoje djece. On nas ne želi prisiliti na poslušnost ili natjerati nas da ga volimo. On čeka da se vratimo. On čeka da vidimo njegovu stalnu, bezuvjetnu, postojanu ljubav prema nama u svijetu u kojem te ljudi obično vole kad možeš nešto učiniti za njih. On čeka raširenih ruku, spreman primiti kući svoje izgubljene sinove i kćeri. A kada dođemo… nema prekoravanja, nego umjesto toga postoji radovanje.

Kliknite ovdje i pročitajte stih iz psalma:

Psalam 36:8

Spreman otkupiti

Hošea 10:1-15

U cijelomu ovom poglavlju, vidimo da se Izrael uspoređuje s različitim pojmovima iz svijeta poljodjelstva. Naime, vidimo slike loze, stoke i drugih dijelova njihove zemlje. U 12. stihu opet vidimo sliku sijanja i žetve, kada prorok govori narodu da traže Gospoda. Prorok im kaže da trebaju sijati u pravednosti i žeti u Božjoj postojanoj ljubavi. Problemi s kojima su se susretali lako se mogu sažeti frazom koju nalazimo u stihu 13. Tamo piše da su se pouzdavali u svoj put (svoja kola i ratnike). No, čak i usred njihova potpuna odbacivanja Gospoda, vidimo kako ih On preklinje. Poziva ih da ga traže i da razbiju neuzoranu zemlju svojih srca. Neuzorana zemlja je zemlja koja je bila zanemarena, koja je postala tvrda i suha i puna korova.

Bog ih traži baš kao što nas traži. Vidimo ga kako čeka da mu se vrate, spreman da pusti na njih kišu pravednosti koja će omekšati tvrdu, neuzoranu zemlju njihovih srca. On uvijek čeka da otkupi i da izvede nov život iz naše slomljenosti i grijeha. On je spreman da otkupi i čeka da ga tražimo.

Njegova je milost veća

Hošea 9:1-17

Stih 10 podsjeća Izrael kako je Bog na njih gledao. Stih kaže da ih je vidio kao grožđe u pustoši ili pustinji. Vjerojatno ne biste pronašli grožđe u jalovoj pustinji, ali ako biste našli, to bi bio veoma radostan događaj. Prvi plod na stablu smokve smatrao se nečim vrlo poželjnim i tako je Bog gledao svoj narod. On je uživao i radovao se u njima. Ipak, ljudi su se okretali od njega. Htjeli su štovati Baala, što je bila religija puna štovanja kulta plodnosti.

Ovi stihovi se nalaze usred poglavlja koje govori o tome kako je Izrael odbacio Boga. To je tako sladak podsjetnik na ljubav Boga koji nas traži, koji nas voli i koji ide za nama. Njegova ljubav prema nama je toliko velika da uvijek želi da mu se vratimo. Čak i kad sagriješimo protiv njega, on nas želi vratiti. Naš grijeh može biti velik, ali Njegova je milost veća.

Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost.

Rimljanima 5:20

On siti

Hošea 8:1-14

Koncept sijanja i žetve vidi se posvuda u Svetome pismu. Stih 7 kaže da su ljudi sijali u vjetar i da neće žeti. Stavljali su svu svoju energiju i trud u stvari koje nisu bile bitne i pouzdavali su se u prazne političke i religijske ideologije. Cijelo to vrijeme ignorirali su Boga koji ih je pozivao da mu se vrate. Sve su svoje napore ulagali u pogrešne stvari umjesto da su se vraćali Gospodu. Tražili su da ih drugi zadovolje „upošljavajući ljubavnike“. Uspoređuje ih se sa čovjekom koji traži ljubav od prostitutke, ali je ne nalazi. Kao narod, oni su radili kompromise i prodavali se drugim narodima. Cijelo to vrijeme ignorirali su Boga, vjernoga muža koji im je htio besplatno dati svoju ljubav.

Koliko često smo mi poput izraelskoga naroda, dok ulažemo energiju i vrijeme u stvari koje nisu bitne – „sijemo u vjetar“? Koliko često mi tražimo ljubav i prihvaćanje na svim pogrešnim mjestima? Ipak, naš je Bog vjeran. On nas uvijek želi povući k sebi, da nas podsjeti da čežnju u našim srcima samo on može zasititi.

Jer gladnu dušu on nasiti,

Dušu izgladnjelu on napuni dobrima.

Psalam 107:9

Spreman da obnovi

Hošea 8:1-14

Lako bi bilo gledati na narod Izraela i ostati u šoku vidjevši u kolikom su idolopoklonstvu živjeli. Radili su sebi kraljeve i idole koje su onda služili i štovali. Čini se da su djeca Izraelova toliko često putovala tim stranputicama traženja i štovanja nekoga drugoga umjesto Boga. No, onda pogledam na svoj život i pomislim na sve stvari koje ja tako često stavljam ispred Gospoda. Drugim stvarima u životu dajem veću važnost tako što im posvećujem svoje vrijeme i energiju. Postajem zaokupljena time što drugi misle o meni, pa čak podižem neke ljude na previsoka mjesta u svome životu. Bilo bi lako otići od proučavanja potištena kada bih gledala samo na sebe i djecu Izraela.

No, onda pogledam u Njega. Naš se Bog nikad ne mijenja. On je uvijek blizu i čeka u svojoj postojanoj ljubavi. On drži svoj savez. On nas vraća k sebi. Mi pokušavamo učiniti sve što mislimo da dobri kršćani trebaju činiti, a ipak se često osjećamo kao neuspjesi. On gleda na nas, čak i kad smo nešto zeznuli, i podsjeća nas da se sjetimo tko je On i da je „svršeno“. Svaki put kada sagriješimo, On čeka da nas obnovi. Čeka da se pokajemo, da živimo u pokajanju, znajući da On uvijek želi da se vratimo i čeka nas raširenih ruku da nam kaže „Dobro došla kući“.

On čeka

Hošea 7:1-16

Ovo poglavlje pokazuje nam grijeh izraelskoga naroda. Izrael ovdje vidimo kao nevjernu suprugu. Često se dogodi da čitajući takve stihove počnemo s prezirom gledati na Izrael i mislimo se, evo ih opet, opet su okrenuli leđa Bogu. Međutim, kada to učinimo, zanemarujemo sve one dane i, možda, mjesece, godine - kad smo mi sami bili neposlušni Bogu ili kad smo mu okrenuli leđa. Mislim da nam fokus ne smije biti na tome. Trinaesti nas stih podsjeća da On želi otkupiti Izrael. Usred svega toga grijeha, Bog se nikad ne mijenja. On čeka s postojanom ljubavlju da otkupi ljude koje voli.

Na početku ovog proučavanja, naučili smo puno o Njegovoj vjernoj, saveznoj i postojanoj ljubavi - i On se nije promijenio. Unatoč Njegovoj divnoj ljubavi, ljudi su pobjegli od Njega. Ipak, On čeka raširenih ruku, spreman da otkupi, spreman da vrati djecu koju voli. Nikad nismo pobjegli toliko daleko da on ne čezne da mu se vratimo. On strpljivo čeka da se vratimo. Njegova ljubav i dobrota prema nama trebaju nas dovesti do pokajanja (Rimljanima 2:4). Njegova ljubav nikad neće iznevjeriti i nastoji nas vratiti bez obzira na to koliko smo daleko odlutali.

On nikad neće iznevjeriti

Hošea 6:1-11

U ovome poglavlju vidimo da Izrael govori riječi koje su nalik pokajanju, ali zapravo govore isprazne riječi iza kojih ne stoje njihova srca. Oni i dalje žele darove, ali ne Darivatelja. Njihove su riječi poput jutarnje rose koja brzo nestane kao da je nije ni bilo. U 6. stihu vidimo da Bog od njih traži postojanu ljubav. Na hebrejskome, to je ona riječ hesed o kojoj smo prije čitali. To je ljubav koja neće iznevjeriti, koja se neće pokolebati; milosrdna ljubav Boga koji drži svoj savez. Možemo je vidjeti posvuda po Starome zavjetu i nekoliko puta u Hošeinoj knjizi. 

Često radimo isto što i Izrael. Možemo tražiti darove koje Bog daje, ali Bog želi da tražimo Njega. Darivatelj je daleko veći od dara. 
Bog želi da ga volimo kao što On voli nas. Mi ga često u tome iznevjerimo, ali zbog Njegove postojane, savezne ljubavi, On uvijek čeka da nas vrati k sebi. On je vjeran kad mi nismo. Njegova postojana ljubav je nepokolebljiva.

On je blizu

Hošea 5:1-15

U ovome teškom i bolnom odlomku, vidimo kako narod Izraela živi u velikom grijehu i idolopoklonstvu. Bog se odmaknuo korak unatrag jer su ga ljudi odbijali tražiti. Oni traže i naganjaju sve osim Njega. Međutim, On ih ne želi prisiliti da ga vole, nego želi da se svojom željom Njemu utječu. U stihu 15, vidimo da ih Bog strpljivo čeka. Čeka da se pokaju i da traže Njegovo lice.

On čeka na nas kad odemo krivim putem. Poziva nas da mu se vratimo i želi vidjeti da trčimo prema Njemu. Nikad nas ne želi natjerati da ga volimo i služimo, nego nas umjesto toga obasipa svojom postojanom ljubavlju i milošću. Kada vidimo kakav je, naša će ga srca zavoljeti. On je uvijek blizu kad ga trebamo.

On ispunjava

Hošea 4:1-19

Do sada smo bliže promatrali kako Bog, vjernom i postojanom ljubavlju, poziva svoj narod da mu dođe i moli ih da mu se vrate. U 4. poglavlju, okrenut ćemo oči prema narodu. Četvrto je poglavlje teško čitati, ali nam daje važan uvid u naš grijeh. Naime, grijeh u konačnici nikad ne ispunjava.

Ljudi su živjeli svoje živote u potpunome proturječju s Gospodom i onim što je htio za njih. Radili su što god su htjeli, ali ono što jasno vidimo u cijelom odlomku je da nikako nisu bili ispunjeni, odnosno nisu bili zadovoljni. 
Gospodin jedini može sasvim ispuniti čežnje našega srca. 
U ovom odlomku vidimo sav grijeh koji čine, zbog čega možda pomišljamo da se ne radi o baš ohrabrujućem odlomku. Međutim, ono nam otkriva karakter našega Boga i kazuje nam da On voli svoj narod čak i usred njihova grijeha i zloće.

Iako smo mi nevjerni, iako trčimo za drugim stvarima koje nas ne ispunjavaju - On strpljivo čeka da nas obnovi u zajedništvo sa sobom. On čeka u ljubavi, spreman da obnovi. On traži nas dok mi tražimo svoje želje. On nas voli postojanom ljubavlju.

Vratiti se

Hošea 3:3-5

I rekoh joj: »Za mnogo dana ostat ćeš mi povučena, nećeš se odavati bludu ni podavati nikojem čovjeku, a ni ja neću k tebi prilaziti.«
Jer mnogo će dana sinovi Izraelovi ostati bez kralja i bez kneza, bez žrtve i bez stupa, bez oplećka i bez kumira. Poslije toga, sinovi će se Izraelovi vratiti; tražit će Jahvu, Boga svoga, i Davida, svoga kralja; sa strahom će pristupiti k Jahvi i k njegovim dobrima, na kraju danâ.

U ovim stihovima vidimo kako Hošein život predstavlja sliku Izraelova odnosa s Bogom. U Hošeino vrijeme, Izrael je već mnogo godina bio bez kralja i nije bio u mogućnosti prinositi žrtve bez hrama. Jednoga dana, "na kraju dana", to će se promijeniti. Jednoga dana Isus će sjediti na Davidovu prijestolju kao kralj Izraela (Matej 29:28, Luka 1:32-33). 
Jedna od ključnih riječi u ovom odlomku i u Hošeinoj knjizi je riječ "vratiti se". Koristi se dvadeset i dva puta u knjizi i samo je srce Hošeine poruke. Vratite se Gospodu. Iako ovi stihovi prvenstveno govore o Izraelu, pokazuju nam toliko toga o Bogu što se danas odnosi na nas. 

Bog je milostiv i milosrdan. On čeka s postojanom ljubavlju da mu se vratimo. Često želimo darove, ali ne i Darivatelja. To je srž idolopoklonstva. Vratimo se Gospodinu. On je milostiv, milosrdan i čeka nas s ljubavlju.

I dat ću im srce da me poznaju da sam ja Jahve, 

da budu narod moj, a ja Bog njihov, 

jer će se oni svim srcem svojim opet meni vratiti. 

Jeremija 24:7

Kupljeni otkupninom (ili "Skupo kupljeni")

Hošea 3:1-2

Potom mi Jahve reče: »Idi opet, ljubi ženu koja drugog ljubi i čini preljub, kao što Jahve ljubi djecu Izraelovu dok se oni k drugim bogovima okreću i žude za kolačima od grožđa.« 
Ja je tad kupih za petnaest srebrnika, za homer i letek ječma.

Hošein život bio je proživljena propovijed. Imao je veliku poruku za ljude koju je također živio. U ovim stihovima vidimo da je Hošeina žena Gomera počinila preljub s drugim muškarcem. Ipak, vidimo Božju zapovijed Hošei da ide i da je voli. Međutim, ne samo da ide i da je voli, nego da ide i da je voli onako kako je Bog volio Izrael. Zacijelo to što je Bog tražio od njega nije bilo lako učiniti. Zapravo, to je bilo veoma teško učiniti. No, to je način na koji je Bog volio Izrael, a to je također način na koji Isus voli Crkvu. Volio nas je toliko da je umro za nas dok smo još uvijek bili grešnici koji su svim silama odbacivali Boga.

Potom je Hošea učinio nešto što je bilo savršen nagovještaj onoga što je Krist učinio za nas. Otkupio ju je. Svoju vlastitu ženu koju je volio otkupio je, iako mu je bila nevjerna. Predivan je to podsjetnik da smo kupljeni otkupninom (1. Korinćanima 6:20). Kupljeni smo za krajnje visoku cijenu života našega Spasitelja. Koliko je velika njegova ljubav!

A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.

Rimljanima 5:8

Obnovitelj

Hošea 2:23-25

U onaj dan - riječ je Jahvina - 
odazvat ću se nebesima,
a ona će se zemlji odazvati;
zemlja će se odazvati žitu, moštu
i ulju,
a oni će se odazvati Jizreelu.
I posijat ću ga u zemlji,
zamilovat ću Nemilu,
Ne-narodu mom reći ću: "Ti si narod
moj!"
A on će reći: "Bože moj!"

Bog je naš Obnovitelj. U ovom odlomku, On opet spominje imena dana djeci Hošee i Gomere. Imena koja su opisivala narod Izraela promijenila su se. On je odgovorio na Nemilu (nema milosti) izlijevajući svoju milost na djecu Izraela. On kaže svome Ne-narodu: "Ti si moj narod", a oni odgovaraju: "Ti si moj Bog." Vidimo prelijepu sliku otkupljenja i onoga što se događa zbog postojane ljubavi našega Gospoda.

Dok čitamo ove stihove o tome kako će jednoga dana doći do obnove i promjene, dobivamo uvid u to da je naš Bog - Bog otkupljenja. U spasenju, On nas otkupljuje od prokletstva grijeha i smrti. Dok hodamo s njim, On nas nastavlja posvećivati za svoju upotrebu. Kada se sjetimo Njegova otkupljenja, srca nam ga sama od sebe slave!

U kome imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, 

prema bogatstvu njegove milosti.

Efežanima 1:7

Njegova ljubaznost

Hošea 2:21-22

"Zaručit ću te sebi dovijeka;

zaručit ću te u pravdi i u pravu,

u nježnosti i u ljubavi:

zaručit ću te sebi u vjernosti

i ti ćeš spoznati Jahvu."

Bog uvijek odgovara na našu nevjernost svojom savršenom vjernošću. Mi bježimo, ali On ostaje vjeran. Traži nas tamo gdje se nalazimo. On je spreman i čeka da nas vrati sebi. Nikada nećemo otići toliko daleko da nas On ne želi obnoviti.

U prethodnim stihovima vidjeli smo takvu nevjernost. Ipak, Bog nježno poziva k sebi. Izrael se tada odaziva, ulazeći u savezni odnos s Gospodom. Ovdje vidimo popis mnogih Božjih odlika, opis Njegova savršenoga karaktera i mnoge razloge zašto bismo mu trebali trčati u zagrljaj. Rimljanima 2:4 kaže nam da Božja dobrota, odnosno ljubaznost postoji kako bi nas dovela do pokajanja. On nas ne nastoji prisiliti na poslušnost, nego nas poziva svojom postojanom ljubavlju. Čak i maleni uvid u Njegovo milosrđe i milost duboko utječe na nas i želimo mu se vratiti. Kada vidimo Njegovu postojanu i vjernu ljubav, stojimo zadivljeni pred onim koji ne odustaje od nas.

On je pravedan.

On je prav.

On je nježan.

On je milostiv.

Njegova je postojana ljubav vječna.

Ljubav koja otkupljuje

Hošea 2:16-20

Tema otkupljujuće ljubavi nalazi se na mnogim mjestima u ovoj knjizi. Nakon sve nevjernosti Gomere i izraelskoga naroda, a u konačnici nas danas, Bog i dalje ljubi vječnom i postojanom ljubavlju. Hošea živi predivnu sliku te ljubavi.

Ono što je nekoć bilo bolno Bog otkupljuje i pretvara u nešto radosno i slavno. Značenje "otkupljenja" je šire nego što se na prvi pogled čini - od nečega što je trulo i bolesno, Bog stvara nešto zdravo, čak i zrelo.

U ovim stihovima vidimo da se Dolina akorska pretvara u vrata nade. Bilo bi lako brzo preskočiti ovaj stih, ali njegovo je značenje veoma bogato. Prijevod naziva te doline je "Dolina nevolje" i to je mjesto na kojemu je Akan ukrao od Boga (u knjizi Jošue). Taj je naziv gorak podsjetnik na grijeh Izraelove prošlosti, ali Bog kaže da će jednoga dana On i to otkupiti. Za nas je to slatki podsjetnik da Bog sve koristi za dobro. 
Zatim vidimo da će narod zvati Boga "Iši", što znači "moj muž", a ne više "Baal", što znači "gospodar". Neće se više sjećati idola kojima su nekoć služili, nego će vidjeti Boga kao svoga vjernog muža. 

Bog uzima ono što je bilo slomljeno i pretvara to u mjesto nade. Samo pomislite na križ. On je uzeo najstrašniju moguću smrt i pretvorio je u obilježje nade i milosti. Križ koji je bio simbol okrutne smrti postao je simbolom te nade i milosti. Božja je ljubav neodoljiva! Ovi nam stihovi divno pokazuju kako Bog obnavlja našu razrušenu prošlost i sve što smo doživjeli u ovom životu za naše dobro i na hvalu njegove slavne milosti. 

Vjerna ljubav

Hošea 2:2-16

Na početku ovog odlomka vidimo sliku nevjernosti i idolopoklonstva. Slika nam se čini šokantnom dok ne shvatimo da bi to lako mogla biti slika nas samih. Gledamo priču o Hošei i Gomeri i kako ona simbolizira Božji odnos s Izraelom, a, ipak, znamo da se u velikoj mjeri može primijeniti na nas same.

Nebrojeno puta čeznutljivo tražimo stvari koje u konačnici nisu bitne. Tako često obasipamo ljubavlju i privrženošću nekoga ili nešto drugo, a ne našega Spasitelja, ne uviđajući što je učinio za nas. Međutim, onda ide stih 16. 

Unatoč našoj nevjernosti, Gospod nježno postupa prema nama i želi nas vratiti k sebi.

Hošein život bio je živa slika Božje vjerne ljubavi prema Njegovu narodu. Bez obzira na to koliko se puta narod Izraela pobunio, On je čekao i želio pomirenje i obnovu. Veoma sam zahvalna da služimo Bogu koji je svet i pravedan, a koji nas ipak voli usprkos svim našim grijesima i neuspjesima.

"Nek se pokrenu planine 

i potresu brijezi,

al' se moja postojana ljubav neće odmać

od tebe,

nit će se pokolebati moj Savez mira,

kaže Jahve koji ti se smilovao."

Izaija 54:10

Moj narod

Hošea 1:4 - 2:1

U trećemu stihu vidimo da je Hošea otišao i poslušao kad mu je Bog rekao da oženi Gomeru. U sljedećim stihovima vidimo da su Hošea i Gomera dobili troje djece kojima je Bog dao veoma znakovita imena. 
Vidimo Jizreela, čije ime znači "Bog rasprši", Lo-ruhamu, čije ime znači "nema milosti" i Lo-amija, čije ime znači "ne moj narod". Imena Hošeine djece simbolično otkrivaju našu slomljenost, ali zatim upućuju na milost. 
U prvome stihu 2. poglavlja vidimo da će jednoga dana Bog promijeniti imena za djecu Izraela. 
Oni koji nisu bili moj narod zvat će se djeca Božja, raspršeni će biti sakupljeni, a oni kojima nije bila iskazana milost dobit će je.

Cijela ova knjiga iznova i iznova će nas usmjeravati na evanđelje. Ona je podsjetnik da prije dragocjene dobre vijesti evanđelja mora doći duboko osvjedočenje da smo grešni i slomljeni te da nam je potreban Spasitelj. On nas čeka raširenih ruku i pun milosti, spreman da nas otkupi.

Slika evanđelja

"Riječ Jahvina koja dođe Hošei, sinu Beerijevu, u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih, u dane Jeroboama, sina Joaševa, kralja izraelskog.

Početak riječi Jahvinih Hošei. Jahve reče Hošei: »Idi, oženi se bludnicom i izrodi djecu bludničku, jer se zemlja bludu odala, odmetnuvši se od Jahve!«

I on ode, uze Gomeru, kćer Diblajimovu, koja zače i rodi mu sina."

Hošea 1:1-3

Mnogi su se starozavjetni proroci našli u teškim okolnostima koje je Bog upotrijebio kako bi im dao velike poruke. Nisam sigurna jesu li bilo koje od tih okolnosti bile tako teške ili tako lijepe kao one u Hošeinoj priči. Bog je upotrijebio Hošeu osobno kao sliku ljubavi našega Otkupitelja. Hošei je Bog rekao da oženi ženu koja je bila prostitutka, a to je sigurno bilo teško prihvatiti. Međutim, učinivši to, Hošea je živio životom koji je bio slika nepopustljive i nepokolebljive ljubavi našega Spasitelja prema nama.

Život Hošee i njegove žene Gomere treba biti podsjetnikom svima nama na to odakle smo došli. Mi smo nekoć bili na mjestu daleko od Boga. Baš zbog tegobnoga početka priče, nastavak je još slađi jer se sjećamo da nas je čak i u našemu grijehu Bog odlučio voljeti. Čak i kad smo bili beznadni bez Njega, tražio nas je u svojoj postojanoj ljubavi.

Postojana ljubav

Kako bismo razumjeli knjigu proroka Hošee, moramo početi shvaćati Božju ljubav prema nama. Kažem „početi“ zato što sam sasvim sigurna da nikada nećemo moći potpuno razumjeti dubinu i veličinu Božje ljubavi prema nama koji smo njegova djeca.

Hesed

Ova mala hebrejska riječ bila je temom mnogih rasprava među biblijskim znanstvenicima i to zbog svojega bogatog značenja. Toliko je bogata da zapravo nema ekvivalenta na engleskome (ili hrvatskome) jeziku. Biblijski stručnjaci i prevoditelji mnogim su riječima pokušavali prenijeti duboko značenje te male riječi, međutim, zapravo ne postoji neka engleska (ili hrvatska) riječ koja bi prenijela sve što ova mala hebrejska riječ obuhvaća. Prevodi se kao milosrđe, postojana ljubav, naklonost, dobrota i vjernost. Koncept ove riječi u Novi je zavjet prenesen pomoću riječi „milost“, koja joj je najsrodnija.

Riječ hesed u Starome se zavjetu najčešće koristi kako bi pokazala saveznu ljubav koju Bog ima prema Izraelu, a to je ljubav koja ne napušta. Značenje riječi samo se produbljuje dok čitamo i učimo više o izraelskome narodu, jer vidimo svojevoljan narod koji se stalno okreće od Boga koji ih voli. Međutim, također vidimo Boga koji ih iznova i iznova traži svojom neumornom, neumoljivom i postojanom ljubavlju. Iako je Božji narod dosljedno nevjeran, Bog je uvijek vjeran onima koji mu pripadaju. Hesed znači da se on vezao za one koji su njegovi u tolikoj mjeri da ih voli bez obzira na to što oni čine. Tu se ne radi tek o emocionalnoj ljubavi. To nije vrsta ljubavi na koju mislimo kada kažemo da smo se zaljubili. To je vrsta ljubavi koja ustraje bez obzira na sve, čak i kada stvari krenu nizbrdo. Nema grijeha ili nevjere koja bi mogla promijeniti ovu postojanu ljubav Božju prema njegovu narodu. Ona je trajna, ustrajna i stalna. Hesed nam govori o Božjemu karakteru.

Postojana ljubav je okosnica Božjega karaktera.