Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao,
jer bijaše on prvak u Izraelu,
al’ ogriješi se Baalom i poginu.
I sad još griješe oni
od srebra praveć’ sebi kipove,
kumire po svojoj mašti;
svi su oni djelo rukotvorca!
Tima – vele – žrtvujte,
ljudi neka cjelivaju teoce!
Zato, bit će oni kao oblak jutarnji,
kao rosa koje brzo nestaje,
kao pljeva raznesena s gumna,
kao dim što kroz otvor izlazi.
A ja sam Jahve,
Bog tvoj sve od zemlje egipatske:
drugog Boga osim mene ne ljubi!
Osim mene nema spasitelja.
Hošea 13:1-4
Hošea podsjeća narod na to da lako izgube fokus i gube pažnju. Sve oko njih odvraća im pozornost od Gospoda. Poznaju jedinoga pravog Boga, a ipak ih tako često zavode lažni bogovi naroda koji ih okružuju. Okreću se Gospodu kad misle da može nešto učiniti za njih, ali onda opet žele raditi stvari po svome i neovisno od njega. Lako je zgroziti se nad njihovom sklonošću da štuju idole i okreću se lažnim bogovima.
Međutim, istina je da mi radimo to isto. Idol je sve što uzvisujemo u svome životu iznad Boga. Možda to ne radimo s kipovima, ali to često radimo s ljudima, hobijima, poslom ili čak svojim vremenom. Mislimo da smo prezauzeti u životu da bismo posvetili vrijeme Gospodinu i na taj način zapravo radimo idole od nas samih. Ali... postoji velika nada. Naš Bog nas voli vječnom ljubavlju i želi da mu se vratimo.
U četvrtom stihu podsjeća njih, i nas, da je On naš Bog, da nas je On nosio kroz život i da će uvijek biti vjeran. On nas voli i zove nas da mu se vratimo, da ga tražimo i da ga volimo kako On voli nas.
Ponovljeni zakon 7:9
Nema komentara:
Objavi komentar