U cijelomu ovom
poglavlju, vidimo da se Izrael uspoređuje s različitim pojmovima iz svijeta poljodjelstva. Naime, vidimo slike loze, stoke i drugih dijelova njihove zemlje. U 12.
stihu opet vidimo sliku sijanja i žetve, kada prorok govori narodu da traže Gospoda.
Prorok im kaže da trebaju sijati u pravednosti i žeti u Božjoj postojanoj
ljubavi. Problemi s kojima su se susretali lako se mogu sažeti frazom koju
nalazimo u stihu 13. Tamo piše da su se pouzdavali u svoj put (svoja kola i
ratnike). No, čak i usred njihova potpuna odbacivanja Gospoda, vidimo kako ih
On preklinje. Poziva ih da ga traže i da razbiju neuzoranu zemlju svojih srca.
Neuzorana zemlja je zemlja koja je bila zanemarena, koja je postala tvrda i
suha i puna korova.
Bog ih traži baš
kao što nas traži. Vidimo ga kako čeka da mu se vrate, spreman da pusti na njih
kišu pravednosti koja će omekšati tvrdu, neuzoranu zemlju njihovih srca. On
uvijek čeka da otkupi i da izvede nov život iz naše slomljenosti i grijeha.
On je spreman da otkupi i čeka da ga tražimo.
Nema komentara:
Objavi komentar