Ovi stihovi
promišljaju o tome kako je Bog postupao prema Izraelu u prošlosti. Dobro je za
nas da se sjećamo svega što je Bog učinio za nas u prošlosti i razmišljamo o
Njegovoj milosti i izbavljenju. Hošea govori o Bogu Izraela kao o privrženom
Ocu. On govori o Božjoj ljubavi prema narodu i o tome kako su oni otišli od
njega. Volio ih je i tražio. Iscijelio ih je i poučio. Lako
je zapitati se zašto ih Bog jednostavno nije prisilio da mu se pokore. Umjesto
toga, on strpljivo čeka dok ga oni odbacuju.
Njegova ljubav
prema Izraelu i prema nama toliko je velika da on želi istinsku ljubav i
radosno pokoravanje svoje djece. On nas ne želi prisiliti na poslušnost ili
natjerati nas da ga volimo. On čeka da se vratimo. On čeka da vidimo
njegovu stalnu, bezuvjetnu, postojanu ljubav prema nama u svijetu u kojem te
ljudi obično vole kad možeš nešto učiniti za njih. On čeka raširenih ruku,
spreman primiti kući svoje izgubljene sinove i kćeri. A kada dođemo… nema
prekoravanja, nego umjesto toga postoji radovanje.
Kliknite ovdje i pročitajte stih iz psalma:
Nema komentara:
Objavi komentar