Hošea 8:1-14
Lako bi bilo
gledati na narod Izraela i ostati u šoku vidjevši u kolikom su idolopoklonstvu
živjeli. Radili su sebi kraljeve i idole koje su onda služili i štovali. Čini
se da su djeca Izraelova toliko često putovala tim stranputicama traženja i
štovanja nekoga drugoga umjesto Boga. No, onda pogledam na svoj život i
pomislim na sve stvari koje ja tako često stavljam ispred Gospoda.
Drugim stvarima u životu dajem veću važnost tako što im posvećujem svoje
vrijeme i energiju. Postajem zaokupljena time što drugi misle o meni, pa čak
podižem neke ljude na previsoka mjesta u svome životu. Bilo bi lako otići od
proučavanja potištena kada bih gledala samo na sebe i djecu Izraela.
No, onda pogledam
u Njega. Naš se Bog nikad ne mijenja. On je uvijek blizu i čeka u svojoj
postojanoj ljubavi. On drži svoj savez. On nas vraća k sebi. Mi pokušavamo
učiniti sve što mislimo da dobri kršćani trebaju činiti, a ipak se često
osjećamo kao neuspjesi. On gleda na nas, čak i kad smo nešto zeznuli, i
podsjeća nas da se sjetimo tko je On i da je „svršeno“. Svaki put kada
sagriješimo, On čeka da nas obnovi. Čeka da se pokajemo, da živimo u pokajanju,
znajući da On uvijek želi da se vratimo i čeka nas raširenih ruku da nam kaže
„Dobro došla kući“.
Nema komentara:
Objavi komentar