U ovome poglavlju vidimo da Izrael govori riječi koje su nalik pokajanju, ali zapravo govore isprazne riječi iza kojih ne stoje njihova srca. Oni i dalje žele darove, ali ne Darivatelja. Njihove su riječi poput jutarnje rose koja brzo nestane kao da je nije ni bilo. U 6. stihu vidimo da Bog od njih traži postojanu ljubav. Na hebrejskome, to je ona riječ hesed o kojoj smo prije čitali. To je ljubav koja neće iznevjeriti, koja se neće pokolebati; milosrdna ljubav Boga koji drži svoj savez. Možemo je vidjeti posvuda po Starome zavjetu i nekoliko puta u Hošeinoj knjizi.
Često radimo isto što i Izrael. Možemo tražiti darove koje Bog daje, ali Bog želi da tražimo Njega. Darivatelj je daleko veći od dara.
Bog želi da ga volimo kao što On voli nas. Mi ga često u tome iznevjerimo, ali zbog Njegove postojane, savezne ljubavi, On uvijek čeka da nas vrati k sebi. On je vjeran kad mi nismo. Njegova postojana ljubav je nepokolebljiva.
Nema komentara:
Objavi komentar