Tema otkupljujuće ljubavi nalazi se na mnogim mjestima u ovoj knjizi. Nakon sve nevjernosti Gomere i izraelskoga naroda, a u konačnici nas danas, Bog i dalje ljubi vječnom i postojanom ljubavlju. Hošea živi predivnu sliku te ljubavi.
Ono što je nekoć bilo bolno Bog otkupljuje i pretvara u nešto radosno i slavno. Značenje "otkupljenja" je šire nego što se na prvi pogled čini - od nečega što je trulo i bolesno, Bog stvara nešto zdravo, čak i zrelo.
U ovim stihovima vidimo da se Dolina akorska pretvara u vrata nade. Bilo bi lako brzo preskočiti ovaj stih, ali njegovo je značenje veoma bogato. Prijevod naziva te doline je "Dolina nevolje" i to je mjesto na kojemu je Akan ukrao od Boga (u knjizi Jošue). Taj je naziv gorak podsjetnik na grijeh Izraelove prošlosti, ali Bog kaže da će jednoga dana On i to otkupiti. Za nas je to slatki podsjetnik da Bog sve koristi za dobro.
Zatim vidimo da će narod zvati Boga "Iši", što znači "moj muž", a ne više "Baal", što znači "gospodar". Neće se više sjećati idola kojima su nekoć služili, nego će vidjeti Boga kao svoga vjernog muža.
Bog uzima ono što je bilo slomljeno i pretvara to u mjesto nade. Samo pomislite na križ. On je uzeo najstrašniju moguću smrt i pretvorio je u obilježje nade i milosti. Križ koji je bio simbol okrutne smrti postao je simbolom te nade i milosti. Božja je ljubav neodoljiva! Ovi nam stihovi divno pokazuju kako Bog obnavlja našu razrušenu prošlost i sve što smo doživjeli u ovom životu za naše dobro i na hvalu njegove slavne milosti.
Nema komentara:
Objavi komentar