Google prevoditelj

Kada koristim Google prevoditelj uvijek sam oprezna, jer se tamo može svašta naći. Obično mi je pravilo da ga koristim samo onda kada zapravo znam prijevod, ali mi treba sinonim ili mi je prijevod na vrh jezika pa se želim podsjetiti. Međutim, ako ne znam prijevod neke riječi, nikada se ne pouzdajem u Google prevoditelj, nego radije pregledam neki online englesko-engleski rječnik da dobijem uvid u značenje.

Na primjer, ako ne znate što znači consequent, GP će vas grdno prevariti prijevodom dosljedan.
Isto tako, za barley daje glavni prijevod jedva, a samo kao drugi ječam. (BTW, u oba slučaja sam poslala ispravak, ali još uvijek nije ispravljeno. Možda nas više to treba učiniti?)

Zato, oprez! :)

S ili sa

Super članak ovdje.

Kroz

Prijedlog kroz (engl. through) često se javlja u teološkim knjigama, pa imamo, na primjer: We are saved through Christ's death on the cross; The Law was given through Moses, etc.

Kroz je prvenstveno prostoran prijedlog, pa možemo ući kroz prozor ili proći kroz vrata raja :). Međutim, kada kroz nalazimo u apstraktnom smislu, onda je nekad bolje zamijeniti ga instrumentalom, a nekad koristiti prijedlog po ili putem. Na primjer, gornje rečenice možemo prevesti: Spašeni smo Kristovom smrću na križu i Zakon je dan po Mojsiju. 

Koji, kojeg

Koji kao akuzativ zamjenice koji koristimo za neživo. Kojeg koristimo kao akuzativ zamjenice koji za živa bića.
Na primjer, ako se radi o savezu bit će koji: Savez kojega koji je Bog sklopio. Ili (za preduvjet): Preduvjet kojeg koji su morali ispuniti.

Primjer za kojeg: Sreo sam čovjeka kojeg sam prije pet minuta vidio na ulici. Ili: Dakle: neka sav dom Izraelov sa sigurnošću spozna da je Bog učinio i Gospodinom i Mesijom tog Isusa kojega ste vi razapeli! (Dj 2,36)

Bez da, a da (ne)

U engleskom jeziku postoji izraz without + gerund (poz.) koji ne smijemo prevesti bez da (poz.) nego a da (neg.)
Na primjer, God never asks anyone to give up anything without offering something far better in return.
Bog nikad ni od koga ne traži da se nečega liši, bez da ponudi a da ne ponudi nešto daleko bolje zauzvrat.

Ni, niti, ukoliko

 Niti je simetričan veznik, tako da ne dolazi sam, nego uvijek udvoje. Niti pijem niti pušim. :)

 Ali nitko ni u nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom nije mogao niti otvoriti knjige niti je čitati (Otk 5,3).

 Kod nabrajanja je tako i s ni. Nisu krivi ni bećar ni bećarac. :)

 Međutim, ni nekad dođe sam, na primjer: Nije mi to ni rekla!

Ispred njih se ne piše zarez (ni ispred i, pa, te).

Neki kažu da se ukoliko ne može zamijeniti s ako, jer je također simetričan veznik i ide uz utoliko. Ukoliko mnogo radiš, utoliko ćeš i mnogo naučiti.

E sad, za razliku od gore navedenog pravila u vezi ukoliko na HJP se nalazi, po meni, razumnije pravilo.   

ukolìkō

Definicija

1. u poredbenim rečenicama, u korelaciji s prilogom utoliko kazuje da je ono što se iznosi glavnom rečenicom razmjerno onome što je rečeno zavisnom [ukoliko više uči, utoliko manje zna]

2. u pogodbenim rečenicama u zn. ako [ukoliko budem mogao, doći ću]

Znači ponekad ćemo ako zamijeniti s ukoliko.

Rodu o jeziku (1)

Kada se god dotaknete neke  prijeporne riječi u hrvatskom jeziku i krenete to malo dublje istraživati, otkrijete da barem dva velika hrvatska jezikoslovca, a možda i njih dvanaest, o tome imaju sasvim drugačije mišljenje. Jedni kažu da neku riječ treba ovako pisati, drugi da je treba pisati onako, a treći kategorički tvrde da ta riječ uopće ne postoji u hrvatskom standardu!

Kada vam asistentica sveučilišnog profesora na Filozofskom fakultetu kaže da odmah poslije treba reći nakon, a poslije koristiti za nešto što ide puno poslije, te navede da je to "zato što nam to nekako tako zvuči, jel'da?" (studenti klimaju glavom), onda pomislite da tu nitko nije normalan. Zaključujete da su neki lektori sasvim subjektivni u radu i da uživaju u mlaćenju prazne slame.

Kada vam uvažen akademik kaže da se trebati ne smije gotovo NIKADA koristiti, iako vas u tome nikada nitko na fakultetu, u školi i u životu nije ispravio, onda se pitate o čemu se tu radi. Ukoliko je nešto toliko skriveno i gotovo nikome jasno, može li to biti pravilo kojega ću se ja uporno držati? Mislim da ne. Moje je mišljenje da je jezik živ i da se ponaša nepredvidivo. Nešto u njemu zaživi, a nešto ne.

Na fakultetu nam je predavala i jedna profesorica Australka. Pričali smo o engleskom jeziku i ona je rekla poznatu istinu o tome koliko je engleski s vremenom uzimao od drugih jezika. Također je rekla da se neki jezik ne smije bojati drugih jezika, i da je put opstanka upravo sposobnost prihvaćanja i prilagodbe. Zbog toga engleski ima barem dvadeset riječi za naše dvije divno i krasno. Meni je to zauvijek ostalo kao moćan argument.

Ukratko, moje je mišljenje da naše izražavanje, a prema tome i prevođenje, treba biti raznoliko. Ukoliko je riječ koju koristimo dio našega leksika i ukoliko se ponaša sukladno pravilima našega jezika, smijemo je koristiti. Dakako, elegancija i umjerenost u svemu! :)

Fore u futuru

"Specifična futuru prvom jest morfološka promjena koja nastaje u inverziji pomoćnog glagola i infinitiva pa glagoli čiji infinitiv završava s -ti gube dio infinitivnog nastavka:

lice jednina množina
1. radit ću radit ćemo
2. radit ćeš radit ćete
3. radit će radit će
Iako se zadržava u pisanju, krnji se infinitivni nastavak -t ne izgovara. Glagoli čiji infinitivi završavaju na -ći ne prolaze kroz istu promjenu:

lice jednina množina
1. peći ću peći ćemo
2. peći ćeš peći ćete
3. peći će peći će
Promjena se ne događa budući da je teško izgovoriti dva slova "ć" zaredom pa tako slovo "i" ostaje među njima." (Futur prvi, Wikipedia)

Dakle, ne smijemo reći: Odgovarati ću kemiju sutra, nego Odgovarat ću kemiju sutra. Međutim, nećemo napisati Reć ću ti poslije, nego Reći ću ti poslije.

Samo kratko o velikom i malom slovu vezano uz narode

Iz pravopisa:
"Malim se početnim slovom pišu:
odnosni pridjevi na -ski/-ški/-čki izvedeni od osobnih i zemljopisnih imena:
danteovski, elizabetinski, kamijevski, krležijanski, matoševski, šekspirovski
južnoamerički, lički, osječki, sjevernoamerički, slavonskobrodski, španjolski, zagrebački."

Dakle, kada pišemo o pripadnicima nekoga naroda, moramo pisati veliko slovo: Egipćani, Izraelci, Hrvati, Židovi (isto tako Europljani, Skandinavci, Amerikanci itd.), Međutim, kada pišemo o nečemu što se odnosi na te narode, pišemo to malim početnim slovom: egipatski,izraelski, hrvatski, židovski (europski, skandinavski, američki).

"Malim se početnim slovom pišu:
nazivi službenih dužnosti: dekanica, dogradonačelnica, emir, gradonačelnik, kralj, kraljica, ministar, papa, predsjednik, predsjednica, premijer, pročelnik, ravnatelj, rektor, šah, šeik, voditeljica službe, županica."

Therefore, iako se na engleskom faraon i kralj pišu velikim slovom (Pharoah and King), mi takve titule pišemo malim.

Ovo je samo mali dio pravila o velikom i malom početnom slovu. Više ovdje i ovdje.