Njegova ljubaznost

Hošea 2:21-22

"Zaručit ću te sebi dovijeka;

zaručit ću te u pravdi i u pravu,

u nježnosti i u ljubavi:

zaručit ću te sebi u vjernosti

i ti ćeš spoznati Jahvu."

Bog uvijek odgovara na našu nevjernost svojom savršenom vjernošću. Mi bježimo, ali On ostaje vjeran. Traži nas tamo gdje se nalazimo. On je spreman i čeka da nas vrati sebi. Nikada nećemo otići toliko daleko da nas On ne želi obnoviti.

U prethodnim stihovima vidjeli smo takvu nevjernost. Ipak, Bog nježno poziva k sebi. Izrael se tada odaziva, ulazeći u savezni odnos s Gospodom. Ovdje vidimo popis mnogih Božjih odlika, opis Njegova savršenoga karaktera i mnoge razloge zašto bismo mu trebali trčati u zagrljaj. Rimljanima 2:4 kaže nam da Božja dobrota, odnosno ljubaznost postoji kako bi nas dovela do pokajanja. On nas ne nastoji prisiliti na poslušnost, nego nas poziva svojom postojanom ljubavlju. Čak i maleni uvid u Njegovo milosrđe i milost duboko utječe na nas i želimo mu se vratiti. Kada vidimo Njegovu postojanu i vjernu ljubav, stojimo zadivljeni pred onim koji ne odustaje od nas.

On je pravedan.

On je prav.

On je nježan.

On je milostiv.

Njegova je postojana ljubav vječna.

Ljubav koja otkupljuje

Hošea 2:16-20

Tema otkupljujuće ljubavi nalazi se na mnogim mjestima u ovoj knjizi. Nakon sve nevjernosti Gomere i izraelskoga naroda, a u konačnici nas danas, Bog i dalje ljubi vječnom i postojanom ljubavlju. Hošea živi predivnu sliku te ljubavi.

Ono što je nekoć bilo bolno Bog otkupljuje i pretvara u nešto radosno i slavno. Značenje "otkupljenja" je šire nego što se na prvi pogled čini - od nečega što je trulo i bolesno, Bog stvara nešto zdravo, čak i zrelo.

U ovim stihovima vidimo da se Dolina akorska pretvara u vrata nade. Bilo bi lako brzo preskočiti ovaj stih, ali njegovo je značenje veoma bogato. Prijevod naziva te doline je "Dolina nevolje" i to je mjesto na kojemu je Akan ukrao od Boga (u knjizi Jošue). Taj je naziv gorak podsjetnik na grijeh Izraelove prošlosti, ali Bog kaže da će jednoga dana On i to otkupiti. Za nas je to slatki podsjetnik da Bog sve koristi za dobro. 
Zatim vidimo da će narod zvati Boga "Iši", što znači "moj muž", a ne više "Baal", što znači "gospodar". Neće se više sjećati idola kojima su nekoć služili, nego će vidjeti Boga kao svoga vjernog muža. 

Bog uzima ono što je bilo slomljeno i pretvara to u mjesto nade. Samo pomislite na križ. On je uzeo najstrašniju moguću smrt i pretvorio je u obilježje nade i milosti. Križ koji je bio simbol okrutne smrti postao je simbolom te nade i milosti. Božja je ljubav neodoljiva! Ovi nam stihovi divno pokazuju kako Bog obnavlja našu razrušenu prošlost i sve što smo doživjeli u ovom životu za naše dobro i na hvalu njegove slavne milosti. 

Vjerna ljubav

Hošea 2:2-16

Na početku ovog odlomka vidimo sliku nevjernosti i idolopoklonstva. Slika nam se čini šokantnom dok ne shvatimo da bi to lako mogla biti slika nas samih. Gledamo priču o Hošei i Gomeri i kako ona simbolizira Božji odnos s Izraelom, a, ipak, znamo da se u velikoj mjeri može primijeniti na nas same.

Nebrojeno puta čeznutljivo tražimo stvari koje u konačnici nisu bitne. Tako često obasipamo ljubavlju i privrženošću nekoga ili nešto drugo, a ne našega Spasitelja, ne uviđajući što je učinio za nas. Međutim, onda ide stih 16. 

Unatoč našoj nevjernosti, Gospod nježno postupa prema nama i želi nas vratiti k sebi.

Hošein život bio je živa slika Božje vjerne ljubavi prema Njegovu narodu. Bez obzira na to koliko se puta narod Izraela pobunio, On je čekao i želio pomirenje i obnovu. Veoma sam zahvalna da služimo Bogu koji je svet i pravedan, a koji nas ipak voli usprkos svim našim grijesima i neuspjesima.

"Nek se pokrenu planine 

i potresu brijezi,

al' se moja postojana ljubav neće odmać

od tebe,

nit će se pokolebati moj Savez mira,

kaže Jahve koji ti se smilovao."

Izaija 54:10

Moj narod

Hošea 1:4 - 2:1

U trećemu stihu vidimo da je Hošea otišao i poslušao kad mu je Bog rekao da oženi Gomeru. U sljedećim stihovima vidimo da su Hošea i Gomera dobili troje djece kojima je Bog dao veoma znakovita imena. 
Vidimo Jizreela, čije ime znači "Bog rasprši", Lo-ruhamu, čije ime znači "nema milosti" i Lo-amija, čije ime znači "ne moj narod". Imena Hošeine djece simbolično otkrivaju našu slomljenost, ali zatim upućuju na milost. 
U prvome stihu 2. poglavlja vidimo da će jednoga dana Bog promijeniti imena za djecu Izraela. 
Oni koji nisu bili moj narod zvat će se djeca Božja, raspršeni će biti sakupljeni, a oni kojima nije bila iskazana milost dobit će je.

Cijela ova knjiga iznova i iznova će nas usmjeravati na evanđelje. Ona je podsjetnik da prije dragocjene dobre vijesti evanđelja mora doći duboko osvjedočenje da smo grešni i slomljeni te da nam je potreban Spasitelj. On nas čeka raširenih ruku i pun milosti, spreman da nas otkupi.

Slika evanđelja

"Riječ Jahvina koja dođe Hošei, sinu Beerijevu, u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih, u dane Jeroboama, sina Joaševa, kralja izraelskog.

Početak riječi Jahvinih Hošei. Jahve reče Hošei: »Idi, oženi se bludnicom i izrodi djecu bludničku, jer se zemlja bludu odala, odmetnuvši se od Jahve!«

I on ode, uze Gomeru, kćer Diblajimovu, koja zače i rodi mu sina."

Hošea 1:1-3

Mnogi su se starozavjetni proroci našli u teškim okolnostima koje je Bog upotrijebio kako bi im dao velike poruke. Nisam sigurna jesu li bilo koje od tih okolnosti bile tako teške ili tako lijepe kao one u Hošeinoj priči. Bog je upotrijebio Hošeu osobno kao sliku ljubavi našega Otkupitelja. Hošei je Bog rekao da oženi ženu koja je bila prostitutka, a to je sigurno bilo teško prihvatiti. Međutim, učinivši to, Hošea je živio životom koji je bio slika nepopustljive i nepokolebljive ljubavi našega Spasitelja prema nama.

Život Hošee i njegove žene Gomere treba biti podsjetnikom svima nama na to odakle smo došli. Mi smo nekoć bili na mjestu daleko od Boga. Baš zbog tegobnoga početka priče, nastavak je još slađi jer se sjećamo da nas je čak i u našemu grijehu Bog odlučio voljeti. Čak i kad smo bili beznadni bez Njega, tražio nas je u svojoj postojanoj ljubavi.

Postojana ljubav

Kako bismo razumjeli knjigu proroka Hošee, moramo početi shvaćati Božju ljubav prema nama. Kažem „početi“ zato što sam sasvim sigurna da nikada nećemo moći potpuno razumjeti dubinu i veličinu Božje ljubavi prema nama koji smo njegova djeca.

Hesed

Ova mala hebrejska riječ bila je temom mnogih rasprava među biblijskim znanstvenicima i to zbog svojega bogatog značenja. Toliko je bogata da zapravo nema ekvivalenta na engleskome (ili hrvatskome) jeziku. Biblijski stručnjaci i prevoditelji mnogim su riječima pokušavali prenijeti duboko značenje te male riječi, međutim, zapravo ne postoji neka engleska (ili hrvatska) riječ koja bi prenijela sve što ova mala hebrejska riječ obuhvaća. Prevodi se kao milosrđe, postojana ljubav, naklonost, dobrota i vjernost. Koncept ove riječi u Novi je zavjet prenesen pomoću riječi „milost“, koja joj je najsrodnija.

Riječ hesed u Starome se zavjetu najčešće koristi kako bi pokazala saveznu ljubav koju Bog ima prema Izraelu, a to je ljubav koja ne napušta. Značenje riječi samo se produbljuje dok čitamo i učimo više o izraelskome narodu, jer vidimo svojevoljan narod koji se stalno okreće od Boga koji ih voli. Međutim, također vidimo Boga koji ih iznova i iznova traži svojom neumornom, neumoljivom i postojanom ljubavlju. Iako je Božji narod dosljedno nevjeran, Bog je uvijek vjeran onima koji mu pripadaju. Hesed znači da se on vezao za one koji su njegovi u tolikoj mjeri da ih voli bez obzira na to što oni čine. Tu se ne radi tek o emocionalnoj ljubavi. To nije vrsta ljubavi na koju mislimo kada kažemo da smo se zaljubili. To je vrsta ljubavi koja ustraje bez obzira na sve, čak i kada stvari krenu nizbrdo. Nema grijeha ili nevjere koja bi mogla promijeniti ovu postojanu ljubav Božju prema njegovu narodu. Ona je trajna, ustrajna i stalna. Hesed nam govori o Božjemu karakteru.

Postojana ljubav je okosnica Božjega karaktera.

Brush your teeth!

Na engleskom nikada nećemo čuti Brush teeth! ili Wash hair!, nego Brush your teeth! i Wash your hair! Međutim, na hrvatskom ćemo samo i jedino čuti Operi zube! i Operi kosu!, a ne Operi svoje zube! i Operi svoju kosu!
Dakle, engleski često koristi posvojne zamjenice na mjestima gdje su one kod nas neprirodne, pa zato moramo razmisliti kada i kako ih prevesti. Na gornjem primjeru vidimo da ćemo ih nekad potpuno preskočiti.
Ponekad ćemo ih pretvoriti u dativ osobne zamjenice. Na primjer:
Kada su naše misli... bolje je prevesti Kada su nam misli...
Bio je strpljiv jer su njegove oči... Bio je strpljiv jer su mu oči...