On strpljivo čeka

Hošea 11:1-8

Ovi stihovi promišljaju o tome kako je Bog postupao prema Izraelu u prošlosti. Dobro je za nas da se sjećamo svega što je Bog učinio za nas u prošlosti i razmišljamo o Njegovoj milosti i izbavljenju. Hošea govori o Bogu Izraela kao o privrženom Ocu. On govori o Božjoj ljubavi prema narodu i o tome kako su oni otišli od njega. Volio ih je i tražio. Iscijelio ih je i poučio. Lako je zapitati se zašto ih Bog jednostavno nije prisilio da mu se pokore. Umjesto toga, on strpljivo čeka dok ga oni odbacuju.

Njegova ljubav prema Izraelu i prema nama toliko je velika da on želi istinsku ljubav i radosno pokoravanje svoje djece. On nas ne želi prisiliti na poslušnost ili natjerati nas da ga volimo. On čeka da se vratimo. On čeka da vidimo njegovu stalnu, bezuvjetnu, postojanu ljubav prema nama u svijetu u kojem te ljudi obično vole kad možeš nešto učiniti za njih. On čeka raširenih ruku, spreman primiti kući svoje izgubljene sinove i kćeri. A kada dođemo… nema prekoravanja, nego umjesto toga postoji radovanje.

Kliknite ovdje i pročitajte stih iz psalma:

Psalam 36:8

Spreman otkupiti

Hošea 10:1-15

U cijelomu ovom poglavlju, vidimo da se Izrael uspoređuje s različitim pojmovima iz svijeta poljodjelstva. Naime, vidimo slike loze, stoke i drugih dijelova njihove zemlje. U 12. stihu opet vidimo sliku sijanja i žetve, kada prorok govori narodu da traže Gospoda. Prorok im kaže da trebaju sijati u pravednosti i žeti u Božjoj postojanoj ljubavi. Problemi s kojima su se susretali lako se mogu sažeti frazom koju nalazimo u stihu 13. Tamo piše da su se pouzdavali u svoj put (svoja kola i ratnike). No, čak i usred njihova potpuna odbacivanja Gospoda, vidimo kako ih On preklinje. Poziva ih da ga traže i da razbiju neuzoranu zemlju svojih srca. Neuzorana zemlja je zemlja koja je bila zanemarena, koja je postala tvrda i suha i puna korova.

Bog ih traži baš kao što nas traži. Vidimo ga kako čeka da mu se vrate, spreman da pusti na njih kišu pravednosti koja će omekšati tvrdu, neuzoranu zemlju njihovih srca. On uvijek čeka da otkupi i da izvede nov život iz naše slomljenosti i grijeha. On je spreman da otkupi i čeka da ga tražimo.

Njegova je milost veća

Hošea 9:1-17

Stih 10 podsjeća Izrael kako je Bog na njih gledao. Stih kaže da ih je vidio kao grožđe u pustoši ili pustinji. Vjerojatno ne biste pronašli grožđe u jalovoj pustinji, ali ako biste našli, to bi bio veoma radostan događaj. Prvi plod na stablu smokve smatrao se nečim vrlo poželjnim i tako je Bog gledao svoj narod. On je uživao i radovao se u njima. Ipak, ljudi su se okretali od njega. Htjeli su štovati Baala, što je bila religija puna štovanja kulta plodnosti.

Ovi stihovi se nalaze usred poglavlja koje govori o tome kako je Izrael odbacio Boga. To je tako sladak podsjetnik na ljubav Boga koji nas traži, koji nas voli i koji ide za nama. Njegova ljubav prema nama je toliko velika da uvijek želi da mu se vratimo. Čak i kad sagriješimo protiv njega, on nas želi vratiti. Naš grijeh može biti velik, ali Njegova je milost veća.

Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost.

Rimljanima 5:20

On siti

Hošea 8:1-14

Koncept sijanja i žetve vidi se posvuda u Svetome pismu. Stih 7 kaže da su ljudi sijali u vjetar i da neće žeti. Stavljali su svu svoju energiju i trud u stvari koje nisu bile bitne i pouzdavali su se u prazne političke i religijske ideologije. Cijelo to vrijeme ignorirali su Boga koji ih je pozivao da mu se vrate. Sve su svoje napore ulagali u pogrešne stvari umjesto da su se vraćali Gospodu. Tražili su da ih drugi zadovolje „upošljavajući ljubavnike“. Uspoređuje ih se sa čovjekom koji traži ljubav od prostitutke, ali je ne nalazi. Kao narod, oni su radili kompromise i prodavali se drugim narodima. Cijelo to vrijeme ignorirali su Boga, vjernoga muža koji im je htio besplatno dati svoju ljubav.

Koliko često smo mi poput izraelskoga naroda, dok ulažemo energiju i vrijeme u stvari koje nisu bitne – „sijemo u vjetar“? Koliko često mi tražimo ljubav i prihvaćanje na svim pogrešnim mjestima? Ipak, naš je Bog vjeran. On nas uvijek želi povući k sebi, da nas podsjeti da čežnju u našim srcima samo on može zasititi.

Jer gladnu dušu on nasiti,

Dušu izgladnjelu on napuni dobrima.

Psalam 107:9

Spreman da obnovi

Hošea 8:1-14

Lako bi bilo gledati na narod Izraela i ostati u šoku vidjevši u kolikom su idolopoklonstvu živjeli. Radili su sebi kraljeve i idole koje su onda služili i štovali. Čini se da su djeca Izraelova toliko često putovala tim stranputicama traženja i štovanja nekoga drugoga umjesto Boga. No, onda pogledam na svoj život i pomislim na sve stvari koje ja tako često stavljam ispred Gospoda. Drugim stvarima u životu dajem veću važnost tako što im posvećujem svoje vrijeme i energiju. Postajem zaokupljena time što drugi misle o meni, pa čak podižem neke ljude na previsoka mjesta u svome životu. Bilo bi lako otići od proučavanja potištena kada bih gledala samo na sebe i djecu Izraela.

No, onda pogledam u Njega. Naš se Bog nikad ne mijenja. On je uvijek blizu i čeka u svojoj postojanoj ljubavi. On drži svoj savez. On nas vraća k sebi. Mi pokušavamo učiniti sve što mislimo da dobri kršćani trebaju činiti, a ipak se često osjećamo kao neuspjesi. On gleda na nas, čak i kad smo nešto zeznuli, i podsjeća nas da se sjetimo tko je On i da je „svršeno“. Svaki put kada sagriješimo, On čeka da nas obnovi. Čeka da se pokajemo, da živimo u pokajanju, znajući da On uvijek želi da se vratimo i čeka nas raširenih ruku da nam kaže „Dobro došla kući“.

On čeka

Hošea 7:1-16

Ovo poglavlje pokazuje nam grijeh izraelskoga naroda. Izrael ovdje vidimo kao nevjernu suprugu. Često se dogodi da čitajući takve stihove počnemo s prezirom gledati na Izrael i mislimo se, evo ih opet, opet su okrenuli leđa Bogu. Međutim, kada to učinimo, zanemarujemo sve one dane i, možda, mjesece, godine - kad smo mi sami bili neposlušni Bogu ili kad smo mu okrenuli leđa. Mislim da nam fokus ne smije biti na tome. Trinaesti nas stih podsjeća da On želi otkupiti Izrael. Usred svega toga grijeha, Bog se nikad ne mijenja. On čeka s postojanom ljubavlju da otkupi ljude koje voli.

Na početku ovog proučavanja, naučili smo puno o Njegovoj vjernoj, saveznoj i postojanoj ljubavi - i On se nije promijenio. Unatoč Njegovoj divnoj ljubavi, ljudi su pobjegli od Njega. Ipak, On čeka raširenih ruku, spreman da otkupi, spreman da vrati djecu koju voli. Nikad nismo pobjegli toliko daleko da on ne čezne da mu se vratimo. On strpljivo čeka da se vratimo. Njegova ljubav i dobrota prema nama trebaju nas dovesti do pokajanja (Rimljanima 2:4). Njegova ljubav nikad neće iznevjeriti i nastoji nas vratiti bez obzira na to koliko smo daleko odlutali.

On nikad neće iznevjeriti

Hošea 6:1-11

U ovome poglavlju vidimo da Izrael govori riječi koje su nalik pokajanju, ali zapravo govore isprazne riječi iza kojih ne stoje njihova srca. Oni i dalje žele darove, ali ne Darivatelja. Njihove su riječi poput jutarnje rose koja brzo nestane kao da je nije ni bilo. U 6. stihu vidimo da Bog od njih traži postojanu ljubav. Na hebrejskome, to je ona riječ hesed o kojoj smo prije čitali. To je ljubav koja neće iznevjeriti, koja se neće pokolebati; milosrdna ljubav Boga koji drži svoj savez. Možemo je vidjeti posvuda po Starome zavjetu i nekoliko puta u Hošeinoj knjizi. 

Često radimo isto što i Izrael. Možemo tražiti darove koje Bog daje, ali Bog želi da tražimo Njega. Darivatelj je daleko veći od dara. 
Bog želi da ga volimo kao što On voli nas. Mi ga često u tome iznevjerimo, ali zbog Njegove postojane, savezne ljubavi, On uvijek čeka da nas vrati k sebi. On je vjeran kad mi nismo. Njegova postojana ljubav je nepokolebljiva.