utorak, 10. prosinca 2019.

On je blizu

Hošea 5:1-15

U ovome teškom i bolnom odlomku, vidimo kako narod Izraela živi u velikom grijehu i idolopoklonstvu. Bog se odmaknuo korak unatrag jer su ga ljudi odbijali tražiti. Oni traže i naganjaju sve osim Njega. Međutim, On ih ne želi prisiliti da ga vole, nego želi da se svojom željom Njemu utječu. U stihu 15, vidimo da ih Bog strpljivo čeka. Čeka da se pokaju i da traže Njegovo lice.

On čeka na nas kad odemo krivim putem. Poziva nas da mu se vratimo i želi vidjeti da trčimo prema Njemu. Nikad nas ne želi natjerati da ga volimo i služimo, nego nas umjesto toga obasipa svojom postojanom ljubavlju i milošću. Kada vidimo kakav je, naša će ga srca zavoljeti. On je uvijek blizu kad ga trebamo.


ponedjeljak, 9. prosinca 2019.

On ispunjava

Hošea 4:1-19

Do sada smo bliže promatrali kako Bog, vjernom i postojanom ljubavlju, poziva svoj narod da mu dođe i moli ih da mu se vrate. U 4. poglavlju, okrenut ćemo oči prema narodu. Četvrto je poglavlje teško čitati, ali nam daje važan uvid u naš grijeh. Naime, grijeh u konačnici nikad ne ispunjava.

Ljudi su živjeli svoje živote u potpunome proturječju s Gospodom i onim što je htio za njih. Radili su što god su htjeli, ali ono što jasno vidimo u cijelom odlomku je da nikako nisu bili ispunjeni, odnosno nisu bili zadovoljni. 
Gospodin jedini može sasvim ispuniti čežnje našega srca. 
U ovom odlomku vidimo sav grijeh koji čine, zbog čega možda pomišljamo da se ne radi o baš ohrabrujućem odlomku. Međutim, ono nam otkriva karakter našega Boga i kazuje nam da On voli svoj narod čak i usred njihova grijeha i zloće.

Iako smo mi nevjerni, iako trčimo za drugim stvarima koje nas ne ispunjavaju - On strpljivo čeka da nas obnovi u zajedništvo sa sobom. On čeka u ljubavi, spreman da obnovi. On traži nas dok mi tražimo svoje želje. On nas voli postojanom ljubavlju.





nedjelja, 8. prosinca 2019.

Vratiti se

Hošea 3:3-5

I rekoh joj: »Za mnogo dana ostat ćeš mi povučena, nećeš se odavati bludu ni podavati nikojem čovjeku, a ni ja neću k tebi prilaziti.«
Jer mnogo će dana sinovi Izraelovi ostati bez kralja i bez kneza, bez žrtve i bez stupa, bez oplećka i bez kumira. Poslije toga, sinovi će se Izraelovi vratiti; tražit će Jahvu, Boga svoga, i Davida, svoga kralja; sa strahom će pristupiti k Jahvi i k njegovim dobrima, na kraju danâ.

U ovim stihovima vidimo kako Hošein život predstavlja sliku Izraelova odnosa s Bogom. U Hošeino vrijeme, Izrael je već mnogo godina bio bez kralja i nije bio u mogućnosti prinositi žrtve bez hrama. Jednoga dana, "na kraju dana", to će se promijeniti. Jednoga dana Isus će sjediti na Davidovu prijestolju kao kralj Izraela (Matej 29:28, Luka 1:32-33). 
Jedna od ključnih riječi u ovom odlomku i u Hošeinoj knjizi je riječ "vratiti se". Koristi se dvadeset i dva puta u knjizi i samo je srce Hošeine poruke. Vratite se Gospodu. Iako ovi stihovi prvenstveno govore o Izraelu, pokazuju nam toliko toga o Bogu što se danas odnosi na nas. 

Bog je milostiv i milosrdan. On čeka s postojanom ljubavlju da mu se vratimo. Često želimo darove, ali ne i Darivatelja. To je srž idolopoklonstva. Vratimo se Gospodinu. On je milostiv, milosrdan i čeka nas s ljubavlju.

I dat ću im srce da me poznaju da sam ja Jahve, 
da budu narod moj, a ja Bog njihov, 
jer će se oni svim srcem svojim opet meni vratiti. 
Jeremija 24:7


Kupljeni otkupninom (ili "Skupo kupljeni")

Hošea 3:1-2

Potom mi Jahve reče: »Idi opet, ljubi ženu koja drugog ljubi i čini preljub, kao što Jahve ljubi djecu Izraelovu dok se oni k drugim bogovima okreću i žude za kolačima od grožđa.« 
Ja je tad kupih za petnaest srebrnika, za homer i letek ječma.

Hošein život bio je proživljena propovijed. Imao je veliku poruku za ljude koju je također živio. U ovim stihovima vidimo da je Hošeina žena Gomera počinila preljub s drugim muškarcem. Ipak, vidimo Božju zapovijed Hošei da ide i da je voli. Međutim, ne samo da ide i da je voli, nego da ide i da je voli onako kako je Bog volio Izrael. Zacijelo to što je Bog tražio od njega nije bilo lako učiniti. Zapravo, to je bilo veoma teško učiniti. No, to je način na koji je Bog volio Izrael, a to je također način na koji Isus voli Crkvu. Volio nas je toliko da je umro za nas dok smo još uvijek bili grešnici koji su svim silama odbacivali Boga.

Potom je Hošea učinio nešto što je bilo savršen nagovještaj onoga što je Krist učinio za nas. Otkupio ju je. Svoju vlastitu ženu koju je volio otkupio je, iako mu je bila nevjerna. Predivan je to podsjetnik da smo kupljeni otkupninom (1. Korinćanima 6:20). Kupljeni smo za krajnje visoku cijenu života našega Spasitelja. Koliko je velika njegova ljubav!

A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.
Rimljanima 5:8

subota, 7. prosinca 2019.

Obnovitelj

Hošea 2:23-25

U onaj dan - riječ je Jahvina - 
odazvat ću se nebesima,
a ona će se zemlji odazvati;
zemlja će se odazvati žitu, moštu
i ulju,
a oni će se odazvati Jizreelu.
I posijat ću ga u zemlji,
zamilovat ću Nemilu,
Ne-narodu mom reći ću: "Ti si narod
moj!"
A on će reći: "Bože moj!"

Bog je naš Obnovitelj. U ovom odlomku, On opet spominje imena dana djeci Hošee i Gomere. Imena koja su opisivala narod Izraela promijenila su se. On je odgovorio na Nemilu (nema milosti) izlijevajući svoju milost na djecu Izraela. On kaže svome Ne-narodu: "Ti si moj narod", a oni odgovaraju: "Ti si moj Bog." Vidimo prelijepu sliku otkupljenja i onoga što se događa zbog postojane ljubavi našega Gospoda.

Dok čitamo ove stihove o tome kako će jednoga dana doći do obnove i promjene, dobivamo uvid u to da je naš Bog - Bog otkupljenja. U spasenju, On nas otkupljuje od prokletstva grijeha i smrti. Dok hodamo s njim, On nas nastavlja posvećivati za svoju upotrebu. Kada se sjetimo Njegova otkupljenja, srca nam ga sama od sebe slave!

U kome imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, 
prema bogatstvu njegove milosti.
Efežanima 1:7

četvrtak, 5. prosinca 2019.

Njegova ljubaznost


Hošea 2:21-22

"Zaručit ću te sebi dovijeka;
zaručit ću te u pravdi i u pravu,
u nježnosti i u ljubavi:
zaručit ću te sebi u vjernosti
i ti ćeš spoznati Jahvu."

Bog uvijek odgovara na našu nevjernost svojom savršenom vjernošću. Mi bježimo, ali On ostaje vjeran. Traži nas tamo gdje se nalazimo. On je spreman i čeka da nas vrati sebi. Nikada nećemo otići toliko daleko da nas On ne želi obnoviti.

U prethodnim stihovima vidjeli smo takvu nevjernost. Ipak, Bog nježno poziva k sebi. Izrael se tada odaziva, ulazeći u savezni odnos s Gospodom. Ovdje vidimo popis mnogih Božjih odlika, opis Njegova savršenoga karaktera i mnoge razloge zašto bismo mu trebali trčati u zagrljaj. Rimljanima 2:4 kaže nam da Božja dobrota, odnosno ljubaznost postoji kako bi nas dovela do pokajanja. On nas ne nastoji prisiliti na poslušnost, nego nas poziva svojom postojanom ljubavlju. Čak i maleni uvid u Njegovo milosrđe i milost duboko utječe na nas i želimo mu se vratiti. Kada vidimo Njegovu postojanu i vjernu ljubav, stojimo zadivljeni pred onim koji ne odustaje od nas.

On je pravedan.
On je prav.
On je nježan.
On je milostiv.
Njegova je postojana ljubav vječna.


Ljubav koja otkupljuje

Hošea 2:16-20

Tema otkupljujuće ljubavi nalazi se na mnogim mjestima u ovoj knjizi. Nakon sve nevjernosti Gomere i izraelskoga naroda, a u konačnici nas danas, Bog i dalje ljubi vječnom i postojanom ljubavlju. Hošea živi predivnu sliku te ljubavi.

Ono što je nekoć bilo bolno Bog otkupljuje i pretvara u nešto radosno i slavno. Značenje "otkupljenja" je šire nego što se na prvi pogled čini - od nečega što je trulo i bolesno, Bog stvara nešto zdravo, čak i zrelo.

U ovim stihovima vidimo da se Dolina akorska pretvara u vrata nade. Bilo bi lako brzo preskočiti ovaj stih, ali njegovo je značenje veoma bogato. Prijevod naziva te doline je "Dolina nevolje" i to je mjesto na kojemu je Akan ukrao od Boga (u knjizi Jošue). Taj je naziv gorak podsjetnik na grijeh Izraelove prošlosti, ali Bog kaže da će jednoga dana On i to otkupiti. Za nas je to slatki podsjetnik da Bog sve koristi za dobro. 
Zatim vidimo da će narod zvati Boga "Iši", što znači "moj muž", a ne više "Baal", što znači "gospodar". Neće se više sjećati idola kojima su nekoć služili, nego će vidjeti Boga kao svoga vjernog muža. 

Bog uzima ono što je bilo slomljeno i pretvara to u mjesto nade. Samo pomislite na križ. On je uzeo najstrašniju moguću smrt i pretvorio je u obilježje nade i milosti. Križ koji je bio simbol okrutne smrti postao je simbolom te nade i milosti. Božja je ljubav neodoljiva! Ovi nam stihovi divno pokazuju kako Bog obnavlja našu razrušenu prošlost i sve što smo doživjeli u ovom životu za naše dobro i na hvalu njegove slavne milosti.