Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao,
jer bijaše on prvak u Izraelu,
al’ ogriješi se Baalom i poginu.
I sad još griješe oni
od srebra praveć’ sebi kipove,
kumire po svojoj mašti;
svi su oni djelo rukotvorca!
Tima – vele – žrtvujte,
ljudi neka cjelivaju teoce!
Zato, bit će oni kao oblak jutarnji,
kao rosa koje brzo nestaje,
kao pljeva raznesena s gumna,
kao dim što kroz otvor izlazi.
A ja sam Jahve,
Bog tvoj sve od zemlje egipatske:
drugog Boga osim mene ne ljubi!
Osim mene nema spasitelja.
Hošea 13:1-4
Hošea podsjeća narod na to da lako izgube fokus i gube pažnju. Sve oko njih odvraća im pozornost od Gospoda. Poznaju jedinoga pravog Boga, a ipak ih tako često zavode lažni bogovi naroda koji ih okružuju. Okreću se Gospodu kad misle da može nešto učiniti za njih, ali onda opet žele raditi stvari po svome i neovisno od njega. Lako je zgroziti se nad njihovom sklonošću da štuju idole i okreću se lažnim bogovima.
Međutim, istina je da mi radimo to isto. Idol je sve što uzvisujemo u svome životu iznad Boga. Možda to ne radimo s kipovima, ali to često radimo s ljudima, hobijima, poslom ili čak svojim vremenom. Mislimo da smo prezauzeti u životu da bismo posvetili vrijeme Gospodinu i na taj način zapravo radimo idole od nas samih. Ali... postoji velika nada. Naš Bog nas voli vječnom ljubavlju i želi da mu se vratimo.
U četvrtom stihu podsjeća njih, i nas, da je On naš Bog, da nas je On nosio kroz život i da će uvijek biti vjeran. On nas voli i zove nas da mu se vratimo, da ga tražimo i da ga volimo kako On voli nas.
Ponovljeni zakon 7:9
subota, 21. prosinca 2019.
četvrtak, 19. prosinca 2019.
On preklinje svoj narod
Hošea 12:2-15
Nije li čudesno da bi Bog cijeloga svemira htio i preklinjao svoj narod da mu se vrati, da se pokaje za svoje grijehe? U ovom poglavlju, vidimo kako Gospod podsjeća narod na to odakle su došli i na njihovu povijest. Bog nas često podsjeća na to da nam je bio vjeran u prošlosti u želji da nas ohrabri da se pouzdamo u Njega. Kada se sjetimo da je bio vjeran u svakome trenutku našega života, dobivamo pouzdanje da mu povjerimo našu sadašnjost i našu budućnost. U sedmom stihu vidimo još jedan poziv da se vratimo Gospodu. Poziv da čekamo na Njega, da tražimo Njegovo lice, da čuvamo ljubav i pravdu.
Poziva nas da se vratimo, ali nudi svoju pomoć. Ne zahtijeva nešto od nas da bi nas onda prepustio nama samima. Nudi nam svoju pomoć. Nudi nam sebe samoga! On je s nama. Uvijek je spreman pomoći svojoj djeci da mu se vrate. Njegovo milosrđe nikad ne prestaje!
Psalam 107:1
Nije li čudesno da bi Bog cijeloga svemira htio i preklinjao svoj narod da mu se vrati, da se pokaje za svoje grijehe? U ovom poglavlju, vidimo kako Gospod podsjeća narod na to odakle su došli i na njihovu povijest. Bog nas često podsjeća na to da nam je bio vjeran u prošlosti u želji da nas ohrabri da se pouzdamo u Njega. Kada se sjetimo da je bio vjeran u svakome trenutku našega života, dobivamo pouzdanje da mu povjerimo našu sadašnjost i našu budućnost. U sedmom stihu vidimo još jedan poziv da se vratimo Gospodu. Poziv da čekamo na Njega, da tražimo Njegovo lice, da čuvamo ljubav i pravdu.
Poziva nas da se vratimo, ali nudi svoju pomoć. Ne zahtijeva nešto od nas da bi nas onda prepustio nama samima. Nudi nam svoju pomoć. Nudi nam sebe samoga! On je s nama. Uvijek je spreman pomoći svojoj djeci da mu se vrate. Njegovo milosrđe nikad ne prestaje!
Psalam 107:1
srijeda, 18. prosinca 2019.
On je strpljiv
U ovim stihovima
možemo vidjeti Božju strpljivost. Unatoč tome što su se ljudi bunili i
zanemarivali Gospoda, On kaže da je njegovo suosjećanje sve veće i nježnije
prema njima. Kaže da neće iskaliti svoju ljutnju na njih. Koliko se puta u
svojoj povijesti narod žalio umjesto da zahvaljuje Gospodu i vidi njegovu
ljubav i milosrđe prema njima! Gotovo da možemo čuti zvuk slamanja Božjega srca
u stihovima 8 i 9 dok preklinje svoj narod i podsjeća ih na svoju ljubav i milosrđe.
Božja nas dobrota vodi k pokajanju (Rimljanima 2:4).
Kada vidimo
njegovu nježnu ljubav prema nama, kako da se ne okrenemo prema njemu? Kad
vidimo njegovu strpljivost, kako da mu se ne divimo? Kad vidimo njegovu
postojanu, saveznu ljubav, kako da mu se ne vratimo? Njegovo je srce prema nama
dobro i puno ljubavi – poziva nas, gdje god da se nalazimo, da se vratimo onome koji
voli naše duše.
utorak, 17. prosinca 2019.
On strpljivo čeka
Ovi stihovi
promišljaju o tome kako je Bog postupao prema Izraelu u prošlosti. Dobro je za
nas da se sjećamo svega što je Bog učinio za nas u prošlosti i razmišljamo o
Njegovoj milosti i izbavljenju. Hošea govori o Bogu Izraela kao o privrženom
Ocu. On govori o Božjoj ljubavi prema narodu i o tome kako su oni otišli od
njega. Volio ih je i tražio. Iscijelio ih je i poučio. Lako
je zapitati se zašto ih Bog jednostavno nije prisilio da mu se pokore. Umjesto
toga, on strpljivo čeka dok ga oni odbacuju.
Njegova ljubav
prema Izraelu i prema nama toliko je velika da on želi istinsku ljubav i
radosno pokoravanje svoje djece. On nas ne želi prisiliti na poslušnost ili
natjerati nas da ga volimo. On čeka da se vratimo. On čeka da vidimo
njegovu stalnu, bezuvjetnu, postojanu ljubav prema nama u svijetu u kojem te
ljudi obično vole kad možeš nešto učiniti za njih. On čeka raširenih ruku,
spreman primiti kući svoje izgubljene sinove i kćeri. A kada dođemo… nema
prekoravanja, nego umjesto toga postoji radovanje.
Kliknite ovdje i pročitajte stih iz psalma:
ponedjeljak, 16. prosinca 2019.
Spreman otkupiti
U cijelomu ovom
poglavlju, vidimo da se Izrael uspoređuje s različitim pojmovima iz svijeta poljodjelstva. Naime, vidimo slike loze, stoke i drugih dijelova njihove zemlje. U 12.
stihu opet vidimo sliku sijanja i žetve, kada prorok govori narodu da traže Gospoda.
Prorok im kaže da trebaju sijati u pravednosti i žeti u Božjoj postojanoj
ljubavi. Problemi s kojima su se susretali lako se mogu sažeti frazom koju
nalazimo u stihu 13. Tamo piše da su se pouzdavali u svoj put (svoja kola i
ratnike). No, čak i usred njihova potpuna odbacivanja Gospoda, vidimo kako ih
On preklinje. Poziva ih da ga traže i da razbiju neuzoranu zemlju svojih srca.
Neuzorana zemlja je zemlja koja je bila zanemarena, koja je postala tvrda i
suha i puna korova.
Bog ih traži baš
kao što nas traži. Vidimo ga kako čeka da mu se vrate, spreman da pusti na njih
kišu pravednosti koja će omekšati tvrdu, neuzoranu zemlju njihovih srca. On
uvijek čeka da otkupi i da izvede nov život iz naše slomljenosti i grijeha.
On je spreman da otkupi i čeka da ga tražimo.
Njegova je milost veća
Hošea 9:1-17
Stih 10 podsjeća Izrael kako je Bog na njih gledao. Stih kaže da ih je vidio kao grožđe u pustoši ili pustinji. Vjerojatno ne biste pronašli grožđe u jalovoj pustinji, ali ako biste našli, to bi bio veoma radostan događaj. Prvi plod na stablu smokve smatrao se nečim vrlo poželjnim i tako je Bog gledao svoj narod. On je uživao i radovao se u njima. Ipak, ljudi su se okretali od njega. Htjeli su štovati Baala, što je bila religija puna štovanja kulta plodnosti.
Ovi stihovi se nalaze usred poglavlja koje govori o tome kako je Izrael odbacio Boga. To je tako sladak podsjetnik na ljubav Boga koji nas traži, koji nas voli i koji ide za nama. Njegova ljubav prema nama je toliko velika da uvijek želi da mu se vratimo. Čak i kad sagriješimo protiv njega, on nas želi vratiti. Naš grijeh može biti velik, ali Njegova je milost veća.
Stih 10 podsjeća Izrael kako je Bog na njih gledao. Stih kaže da ih je vidio kao grožđe u pustoši ili pustinji. Vjerojatno ne biste pronašli grožđe u jalovoj pustinji, ali ako biste našli, to bi bio veoma radostan događaj. Prvi plod na stablu smokve smatrao se nečim vrlo poželjnim i tako je Bog gledao svoj narod. On je uživao i radovao se u njima. Ipak, ljudi su se okretali od njega. Htjeli su štovati Baala, što je bila religija puna štovanja kulta plodnosti.
Ovi stihovi se nalaze usred poglavlja koje govori o tome kako je Izrael odbacio Boga. To je tako sladak podsjetnik na ljubav Boga koji nas traži, koji nas voli i koji ide za nama. Njegova ljubav prema nama je toliko velika da uvijek želi da mu se vratimo. Čak i kad sagriješimo protiv njega, on nas želi vratiti. Naš grijeh može biti velik, ali Njegova je milost veća.
Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost.
Rimljanima 5:20
On siti
Hošea 8:1-14
Koncept sijanja i
žetve vidi se posvuda u Svetome pismu. Stih 7 kaže da su ljudi sijali u vjetar
i da neće žeti. Stavljali su svu svoju energiju i trud u stvari koje nisu bile
bitne i pouzdavali su se u prazne političke i religijske ideologije. Cijelo to
vrijeme ignorirali su Boga koji ih je pozivao da mu se vrate. Sve su svoje
napore ulagali u pogrešne stvari umjesto da su se vraćali Gospodu. Tražili su
da ih drugi zadovolje „upošljavajući ljubavnike“. Uspoređuje ih se sa čovjekom
koji traži ljubav od prostitutke, ali je ne nalazi. Kao narod, oni su radili
kompromise i prodavali se drugim narodima. Cijelo to vrijeme ignorirali su
Boga, vjernoga muža koji im je htio besplatno dati svoju ljubav.
Koliko često smo mi
poput izraelskoga naroda, dok ulažemo energiju i vrijeme u stvari koje nisu
bitne – „sijemo u vjetar“? Koliko često mi tražimo ljubav i prihvaćanje na svim
pogrešnim mjestima? Ipak, naš je Bog vjeran. On nas uvijek želi povući k sebi,
da nas podsjeti da čežnju u našim srcima samo on može zasititi.
Jer gladnu dušu
on nasiti,
Dušu izgladnjelu
on napuni dobrima.
Psalam 107:9
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
