ponedjeljak, 23. prosinca 2019.

Vječna je njegova ljubav


Iscijelit ću ih od njihova otpada,
od svega ću ih srca ljubiti;
jer gnjev se moj odvratio od njih.



Bit ću kao rosa Izraelu;
kao ljiljan on će cvasti,
pustit će korijen poput jablana,
nadaleko pružat će izdanke.
Ljepota će mu biti kao u masline,
miris poput libanonskog.



Opet će u mojoj sjeni boraviti,
uzgajat će svoju pšenicu,
vinograde gajit’
što će steći ime vina helbonskog.


Efrajime, što ti imaš još s kumirima?
Ja sam ga uslišao i pogledao.
Ja sam poput zelena čempresa:
po meni si rodan plodovima.

Tko je mudar neka shvati ovo,
i čovjek razuman neka spozna!
Jer pravi su putovi Jahvini:
pravednici hode po njima,
grešnici na njima posrću.


Hošea 14:5-10

On nas prima i On će nas obnoviti. On čeka da pozove kući sve koji lutaju, da iscijeli slomljene i da obnovi sinove i kćeri razmetne. Unatoč svemu što je narod učinio da odbaci Gospoda i okrene se od Njega, u svojoj postojanoj ljubavi On je čekao da ih vrati k sebi. Bez obzira na to koliko su daleko pobjegli ili koliko su ga odbacili, On se nije okrenuo od Njih. Stajao je spreman da ih spasi i spreman da ih otkupi i obnovi. Cijela Hošeina knjiga divan je podsjetnik Božje ljubavi prema Izraelu i Njegove ljubavi prema nama. To je ljubav koju nikada nismo zaslužili, ali kojom nas je On obasuo. Ta je ljubav neobjašnjiva.

Njegova je ljubav toliko veća od našega grijeha. Bez obzira na to gdje smo u životu, On nas moli da se okrenemo, da se vratimo Gospodinu. Poziva nas natrag k sebi, da boravimo u Njegovoj sjeni (Psalam 91:1). On obećava da će nas iscijeliti i obnoviti. 

Njegovo je srce prema nama dobro.
Njegovome milosrđu nema kraja.
Njegova postojana ljubav nikad ne prestaje.

Postojana ljubav Jahvina nije nestala
milosrđe njegovo nije presušilo.
Oni se obnavljaju svako jutro:
tvoja je vjernost velika.

Tužaljke 3:22-23

On će primiti

Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome,
jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo.

Uzmite sa sobom riječi
i Jahvi se vratite.
Recite mu: »Skini s nas bezakonje
i dobrohotno primi
da ti prinesemo plod svojih usana.


Hošea 14:2-3

Dok ulazimo u posljednje poglavlje knjige proroka Hošee, opet vidimo poziv na povratak i uvjerenje da će nas Bog primiti. Nakon svega što je Izrael učinio, Gospodin ih je mogao odbaciti i okrenuti im leđa. Nakon što smo i sami vidjeli sve što su ljudi radili, mislim da ne bismo mogli okriviti Boga da je to učinio. Ali to nije On. Naprotiv, On čeka ruku širom raširenih da ih primi. Traži njihova srca, a ne samo vanjsko pristajanje. Kao što je David napisao u Psalmima, Njega više zanimaju njihova srca nego sve žrtve koje bi mu mogli prinijeti (Psalam 51:16-17).

Bog ne želi samo da kažemo prave stvari, ono što mislimo da "treba" reći ili da činimo što kršćani "trebaju" činiti. On želi da mu služimo iz prelijevanja našega srca koje ga voli; iz prelijevanja te čaše ljubavi prema Njemu koja je u nama. Kada vidimo tko je On, naša mu se srca dive i vole ga zbog svega što je učinio za nas. 

U Njemu, siroče nalazi milosrđe. 
U Njemu, umorni nalaze odmor.
U Njemu, slomljeni nalaze obnovu.
U Njemu, nalazimo postojanu ljubav.

Jer kako je nebo visoko nad zemljom
postojana ljubav (dobrota) je njegova s onima koji ga se boje.
Psalam 103:11

nedjelja, 22. prosinca 2019.

Zato što voli

Hošea 13:5-16

Hošea govori u stihovima 5-6 o nečemu što je toliko relevantno nama danas. Možda nam je lako distancirati se od ljudi u biblijskim pripovijestima, ali kad se sjetimo da su to samo ljudi koji su imali iste borbe i probleme kao i mi, možemo vidjeti koliko smo im nalik. Gospod podsjeća narod u stihovima 5 i 6 da je bio s njima u pustinji i tijekom sušnih razdoblja u njihovu životu.

Ponekad nam je lako okrenuti se Gospodu kad nam je teško. Što se dogodilo s narodom? Pa, kad su jednom postali napredniji i dosegnuli malo bolji standard, zaboravili su na Gospodina. Nisu bili zahvalni za sve što je On učinio. To nas potiče da Njega tražimo i kada nam je teško i kad imamo puno toga na čemu možemo biti zahvalni! Mi volimo zato što je On nas volio i naša ljubav ne smije ovisiti o našim okolnostima. Njegova postojana, nepromjenjiva ljubav nam je primjer kako bismo mi njega trebali voljeti.

1. Ivanova 4:19

subota, 21. prosinca 2019.

Vječna ljubav

Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao,
jer bijaše on prvak u Izraelu,
al’ ogriješi se Baalom i poginu.


I sad još griješe oni
od srebra praveć’ sebi kipove,
kumire po svojoj mašti;
svi su oni djelo rukotvorca!
Tima – vele – žrtvujte,
ljudi neka cjelivaju teoce!


Zato, bit će oni kao oblak jutarnji,
kao rosa koje brzo nestaje,
kao pljeva raznesena s gumna,
kao dim što kroz otvor izlazi.

A ja sam Jahve,
Bog tvoj sve od zemlje egipatske:
drugog Boga osim mene ne ljubi!
Osim mene nema spasitelja.


Hošea 13:1-4

Hošea podsjeća narod na to da lako izgube fokus i gube pažnju. Sve oko njih odvraća im pozornost od Gospoda. Poznaju jedinoga pravog Boga, a ipak ih tako često zavode lažni bogovi naroda koji ih okružuju. Okreću se Gospodu kad misle da može nešto učiniti za njih, ali onda opet žele raditi stvari po svome i neovisno od njega. Lako je zgroziti se nad njihovom sklonošću da štuju idole i okreću se lažnim bogovima. 

Međutim, istina je da mi radimo to isto. Idol je sve što uzvisujemo u svome životu iznad Boga. Možda to ne radimo s kipovima, ali to često radimo s ljudima, hobijima, poslom ili čak svojim vremenom. Mislimo da smo prezauzeti u životu da bismo posvetili vrijeme Gospodinu i na taj način zapravo radimo idole od nas samih. Ali...  postoji velika nada. Naš Bog nas voli vječnom ljubavlju i želi da mu se vratimo.

U četvrtom stihu podsjeća njih, i nas, da je On naš Bog, da nas je On nosio kroz život i da će uvijek biti vjeran. On nas voli i zove nas da mu se vratimo, da ga tražimo i da ga volimo kako On voli nas.

Ponovljeni zakon 7:9

četvrtak, 19. prosinca 2019.

On preklinje svoj narod

Hošea 12:2-15

Nije li čudesno da bi Bog cijeloga svemira htio i preklinjao svoj narod da mu se vrati, da se pokaje za svoje grijehe? U ovom poglavlju, vidimo kako Gospod podsjeća narod na to odakle su došli i na njihovu povijest. Bog nas često podsjeća na to da nam je bio vjeran u prošlosti u želji da nas ohrabri da se pouzdamo u Njega. Kada se sjetimo da je bio vjeran u svakome trenutku našega života, dobivamo pouzdanje da mu povjerimo našu sadašnjost i našu budućnost. U sedmom stihu vidimo još jedan poziv da se vratimo Gospodu. Poziv da čekamo na Njega, da tražimo Njegovo lice, da čuvamo ljubav i pravdu

Poziva nas da se vratimo, ali nudi svoju pomoć. Ne zahtijeva nešto od nas da bi nas onda prepustio nama samima. Nudi nam svoju pomoć. Nudi nam sebe samoga! On je s nama. Uvijek je spreman pomoći svojoj djeci da mu se vrate. Njegovo milosrđe nikad ne prestaje!

Psalam 107:1

srijeda, 18. prosinca 2019.

On je strpljiv



U ovim stihovima možemo vidjeti Božju strpljivost. Unatoč tome što su se ljudi bunili i zanemarivali Gospoda, On kaže da je njegovo suosjećanje sve veće i nježnije prema njima. Kaže da neće iskaliti svoju ljutnju na njih. Koliko se puta u svojoj povijesti narod žalio umjesto da zahvaljuje Gospodu i vidi njegovu ljubav i milosrđe prema njima! Gotovo da možemo čuti zvuk slamanja Božjega srca u stihovima 8 i 9 dok preklinje svoj narod i podsjeća ih na svoju ljubav i milosrđe. Božja nas dobrota vodi k pokajanju (Rimljanima 2:4).

Kada vidimo njegovu nježnu ljubav prema nama, kako da se ne okrenemo prema njemu? Kad vidimo njegovu strpljivost, kako da mu se ne divimo? Kad vidimo njegovu postojanu, saveznu ljubav, kako da mu se ne vratimo? Njegovo je srce prema nama dobro i puno ljubavi – poziva nas, gdje god da se nalazimo, da se vratimo onome koji voli naše duše.



utorak, 17. prosinca 2019.

On strpljivo čeka




Ovi stihovi promišljaju o tome kako je Bog postupao prema Izraelu u prošlosti. Dobro je za nas da se sjećamo svega što je Bog učinio za nas u prošlosti i razmišljamo o Njegovoj milosti i izbavljenju. Hošea govori o Bogu Izraela kao o privrženom Ocu. On govori o Božjoj ljubavi prema narodu i o tome kako su oni otišli od njega. Volio ih je i tražio. Iscijelio ih je i poučio. Lako je zapitati se zašto ih Bog jednostavno nije prisilio da mu se pokore. Umjesto toga, on strpljivo čeka dok ga oni odbacuju.

Njegova ljubav prema Izraelu i prema nama toliko je velika da on želi istinsku ljubav i radosno pokoravanje svoje djece. On nas ne želi prisiliti na poslušnost ili natjerati nas da ga volimo. On čeka da se vratimo. On čeka da vidimo njegovu stalnu, bezuvjetnu, postojanu ljubav prema nama u svijetu u kojem te ljudi obično vole kad možeš nešto učiniti za njih. On čeka raširenih ruku, spreman primiti kući svoje izgubljene sinove i kćeri. A kada dođemo… nema prekoravanja, nego umjesto toga postoji radovanje.

Kliknite ovdje i pročitajte stih iz psalma: